Učeništvo je izbor. Nitko nije prisiljen nasljedovati taj put.
Isus vrlo jasno kaže da nije lako tako živjeti.
Način na koji razumijemo svoj život i dajemo mu vrijednost utječe na to što smatramo “spašavanjem” ili “gubitkom” našeg života. Također utječe na odluke i postupke koje donosimo
ČITANJA: od dana: Pnz 4,32-40; Ps 77,12-16.21; Mt 16,24-28
XVIII. tjedan kroz godinu Petak, 11. 08. 2023.
Sv. Klara Asiška, djevica Spomendan
IMENDANI: Klara, Jasna, Jasminka, Suzana
Prvo čitanje: Pnz 4, 32-40
Ljubio je očeve tvoje i izabrao poslije njih njihovo potomstvo.
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad s jednoga kraja nebesa do drugoga bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Gospodin, Bog vaš, u Egiptu?« »Tebi je to pokazano, da znaš da je Gospodin pravi Bog i da nema drugoga osim njega. S neba ti se oglasio svojim glasom da te pouči; dopustio ti je da vidiš njegov veliki oganj na’ zemlji; i isred ognja čuo si njegove riječi. Zbog toga što je ljubio očeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo potomstvo; on sam izveo te iz Egipta svojom silnom moći; ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jače od tebe, da te dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u baštinu, kao što je i danas. Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: »Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji — drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas, da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek!« Riječ Gospodnja.
Spominjem se djela Gospodnjih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.
Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš? Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju. Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.
Evanđelje: Mt 16, 24-28
Što će čovjek dati u zamjenu za svoj život?
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.« »Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.« Riječ Gospodnja.
Meditacija
“Ako hoćeš za mnom, odrekni se samoga sebe, uzmi svoj križ i slijedi me”
„TKO ŽELI BITI MOJ UČENIK, NEKA SE ODREKNE SAMOGA SEBE“, zapovijeda nam Isus. Treba odmah reći da Gospodin ne želi da se smatramo ničim i da se ne trudimo rasti u svojim intelektualnim, voljnim, tjelesnim, umjetničkim, znanstvenim i duhovnim sposobnostima. Nikako.
Evanđelje nas danas jasno suočava sa svijetom… Apsolutno je radikalno u svom pristupu i ne dopušta nikakve polovične mjere: “Hoćeš li za mnom, odreci se samoga sebe, uzmi svoj križ i slijedi me” ( Mt 16,24). U mnogim slučajevima, kada se suočimo s patnjom koju stvaramo mi ili drugi, možemo čuti: “Moramo prihvatiti patnje koje nam Bog šalje… To je Božja volja…, ili riječi u tom smislu”, i nastavljamo skupljati žrtve na gotovo isti način kao one trgovačke marke koje smo skupljali, s nadom da ćemo ih pokazati u Nebeskom odjelu za reviziju kada dođe naš dan za predstavljanje naših izvješća o računu.
Ali naša patnja sama po sebi bila bi od male vrijednosti. Krist nije bio stoik: bio je žedan, bio je gladan, bio je umoran, nije volio da ga se ostavi. Pustio je druge da mu pomognu… Gdje je mogao, ublažio je bol, fizičku ili moralnu. Dakle, što se onda događa?
Jednostavan. Prije no što natovarimo svoj “križ”, prvo što moramo učiniti je slijediti Krista. Nije stvar u tome da najprije trpimo, a zatim slijedimo Krista… Krista treba slijediti iz naše Ljubavi, i odatle onda možemo razumjeti žrtvu, osobnu negaciju: «Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, ali tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga» (Mt 16,25). Ljubav i milosrđe mogu nas navesti na žrtvu. Svaka prava ljubav rađa, na ovaj ili onaj način, neku vrstu žrtve, ali ne rađa svaka žrtva ljubav. Bog nije žrtva; Bog je ljubav i samo iz te perspektive bol, umor i križ u našem postojanju imaju smisla, po uzoru na čovjeka kojeg nam Otac otkriva u Kristu. Sveti Augustin je rekao: “Kad se ljubi, ne pati se; ali ako se pati, sama se patnja ljubi”.
U događajima našeg života koji slijede, ne trebamo tražiti božansko podrijetlo da bismo objasnili svoje žrtve i nedostatke: “Zašto mi Bog to šalje?”, već im moramo pronaći “božansku upotrebu”: “Kako mogu li ovo pretvoriti u čin vjere i ljubavi?” Iz ove procjene je kako trebamo slijediti Krista i kako — sigurno — možemo zaslužiti Očev milosrdni pogled. Istim pogledom kojim je Otac pogledao svoga Sina na križu.
I tako dalje. U životu postoji samo jedan križ, a to je križ obraćenja. Tko se trudi nositi ga, postat će velik pred Bogom i pred ljudima. Amen. Aleluja.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
Foto/Izvor: Christ carrying cross up Calvary on Good Friday over bright sky
