Apostol Pavao je rekao: “Hodite po Duhu i nećete udovoljavati požudi tijela” (Galaćanima 5:16). Također je rekao: “Ako živimo u Duhu, po Duhu i hodimo” (stih 25).
Kao kršćani, čuli smo ovu rečenicu kroz naše živote: “Hodite u Duhu.” Mnogi vjernici mi kažu da hodaju u Duhu – ali mi ne mogu reći što to doista znači. Sada, dopustite mi da vas pitam: Hodite li i živite li u Duhu? I što ti to znači?
Sumnjam da ima mnogo nas koji imamo čak i najmanju predodžbu o tome što je hod Duha. Mnogim kršćanima, uključujući i propovjednike, to ostaje neodređen koncept. Ali Pavao jasno govori koliko je važno živjeti i hoditi u Duhu.
Vjerujem da se “hod u Duhu” može definirati jednom rečenicom:
Hoditi u Duhu je jednostavno dopustiti Duhu Svetom da učini u nama ono što ga je Bog poslao da učini.
Vjerujem da mu ne možete dopustiti da radi taj posao dok ne shvatite zašto je Bog poslao Duha Svetoga.
Isus je rekao o Ocu: “Dat će vam drugog Utješitelja da ostane s vama zauvijek, Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; ali vi ga poznajete; jer s vama prebiva i u vama će biti” (Ivan 14,16-17).
Duh Sveti nam je poslan od Oca da ispuni jednu (i samo jednu) vječnu svrhu. I ako ne razumijemo Njegovo poslanje i djelovanje u nama, učinit ćemo jednu od dvije pogreške:
Prvo, zadovoljit ćemo se malim dijelom Njegovog djela – poput nekoliko duhovnih darova – pogrešno misleći da je to sve On i propuštajući veliko djelo Njegove vječne svrhe u našem životu. Ili, drugo, ugasit ćemo Duha u sebi i potpuno ga zanemariti, vjerujući da je tajanstven i da je Njegova prisutnost nešto što moramo prihvatiti vjerom i nikada ne razumjeti.
Tužna je istina da je crkva često kriva za obje te teške pogreške! Postajemo zadovoljni da je Njegovo djelo u nama samo da nam da jedan ili dva Njegova dara. Mislimo: “Sigurno hodam u Duhu, jer Njegovi darovi djeluju u meni.” Ipak, možemo djelovati u darovima bez hodanja u Duhu. Pavao kaže da možemo prorokovati, liječiti i govoriti jezicima – ali ako nemamo ljubavi, ništa smo. Ne djelujemo u Duhu!
Mnogi kršćani danas su uvjereni da hodaju u Duhu jednostavno zato što mole u jezicima. Oni razmišljaju: “Kako bih mogao moliti u jezicima, a ne hodati u Duhu?” Ali molitva u jezicima nije nužno molitva u Duhu . Mnogi koji se žele moliti u Duhu odmah počnu govoriti u jezicima – a ipak su im umovi sasvim drugdje!
Biblija kaže da ako govorite u jezicima, vaše razumijevanje nije plodonosno. Ako jezike govorimo, molimo se i razumom. Molitva u Duhu može uključivati molitvu u jezicima — ali to je mnogo više od toga!
Koliko je vjernika zakržljalo u svom duhovnom rastu jer su se usredotočili na jedan ili dva posebna dara Duha, ali nisu otišli dalje? Bili su nekako uvjereni da je jedino djelo Duha Svetoga dijeljenje darova!
Ipak, mnogi drugi kršćani doživljavaju drugu pogrešku: Duh Sveti je ugušen u njima – rijetko ga se priznaje, rijetko se s njime savjetuje i ne može učiniti u njima ono za što Ga je Bog poslao!
Priznajemo djelo Isusa Krista na križu i vjerujemo da On prebiva u nama i znamo njegovu prisutnost. Ali mi ne priznajemo djelovanje i službu Duha Svetoga u nama . Pitam vas — razgovarate li s Duhom Svetim kao s Isusom? Priznajete li Ga svaki dan?
Priznajem, ovo mi je bio problem. Nedavno sam imao iskustvo u kojem mi je Duh Sveti progovorio u mojoj molitvenoj sobi. Rekao je: “Davide, priznaj Me. Nemoj Me držati u nekom mračnom kutu svog uma i srca. Priznaj da ti se očitujem upravo sada!”
Mora doći vrijeme kada ćete ozbiljno shvatiti zašto vam je dan Sveti Duh. Morate moći reći: “Duše Sveti, Biblija kaže da si mi poslan kao dar od mog nebeskog Oca. Riječ kaže da živiš u meni. Reci mi — zašto si došao? Koja je tvoja vječna svrha? Što pokušavaš li nešto postići u meni?”
Vječna svrha Duha Svetoga u nama je da nas dovede kući Isusu Kristu kao Njegovoj vječnoj, besprijekornoj Zaručnici.
Duh Sveti je došao prebivati u tebi i meni da nas zapečati, posveti, osnaži i pripremi – sve za Kristovo zaručništvo . On je poslan u naš svijet da pripremi zaručnicu za brak s Kristom!
Starozavjetni tip ovog odnosa između vjernika i Duha Svetoga nalazi se u Postanku 24. Abraham je poslao svog najstarijeg slugu Eliezera da pronađe nevjestu za njegovog sina Izaka. Eliezerovo ime znači “moćni, božanski pomoćnik” — tip Svetog Duha. I baš kao što se ovaj moćni pomoćnik vratio s Rebekom da je predstavi kao zaručnicu Izaku, isto tako Duh Sveti neće propustiti vratiti zaručnicu za našeg Gospodina Isusa Krista.
Bog je izabrao Rebeku kao nevjestu za Izaka – i Gospodin je doveo Eliezera pravo do nje. Cijela slugina misija i svrha bili su usmjereni na jednu stvar: dovesti Rebeku Isaacu – natjerati je da ostavi sve što ima, da bude zaljubljena u Isaaca i zaručena za njega. Rebekini roditelji rekli su Eliezeru: “Ovo je od Gospodina. Uzmi je i idi – neka bude žena gospodarevu sinu” (vidi Postanak 24:50-51).
I, ljubljeni, tako je i sa tobom i sa mnom! Bog nas je izabrao da mu budemo zaručnice. Naše spasenje – naš izbor za Krista – učinio je Gospodin. Poslao je Duha Svetoga da nas dovede do Isusa — i ako mu vjerujemo, Duh će nas sigurno dovesti kući kao Kristovu vječnu zaručnicu !
Nemojte ni na trenutak pomisliti da ste prvi odabrali Krista. Bio si stranac, stranac — i Bog te je izabrao . „Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas“ (Ivan 15,16). “Ali ja sam vas izabrao iz svijeta, zato vas svijet mrzi” (stih 19). “On nas izabra u njemu prije postanka svijeta” (Efežanima 1,4). “Bog vas je od početka izabrao za spasenje posvećenjem Duha i vjerom u istinu” (2. Solunjanima 2,13).
Mojsije je rekao Izraelu da su oni poseban, izabrani narod: “Jer ti si narod svet Gospodinu, Bogu svome: izabrao te je Gospodin, Bog tvoj, da sebi budeš poseban narod iznad svih naroda koji su na licu zemlje. “ (Ponovljeni zakon 7:6).
O, kako se Izraelcima svidjela ova poruka! Voljeli su biti izabrani, biti posebni u Božjim očima. Ali oni su željeli uživati u blagodatima ovoga bez preuzimanja obveze i discipline da postanu dostojni svog Učitelja !
Vidite, Eliezer je rekao Rebeki: “Odabrana si. Sada ću te blagosloviti mnogim blagoslovima!” A Rebekah je stavila zlatne narukvice i naušnice, dragulje, srebro i skupu odjeću koju joj je priskrbio. Tada je Eliezer rekao: “Hajde, pođi sa mnom!”
Ipak, pretpostavimo da je Rebekah odgovorila: “Hvala što ste me odabrali i na svim ovim blagoslovima. Ali sada ne mogu ići – previše uživam na svom sadašnjem mjestu!”
Pitam vas, zar ne odgovaramo na isti način? Uzimamo sve blagoslove – sve zlato i srebro – i prihvaćamo “odabranost”. Ali dođe vrijeme kada moramo ustati i otići ! Moramo ići s našim Eliezerom, Duhom Svetim. On nam kaže: “Imam božansku svrhu. Došao sam s misijom od Boga – i dovršit ću je!” I baš kao što je Eliezer došao kući s nevjestom za Izaka, Duh Sveti se neće vratiti praznih ruku.
Narod Izrael nikada nije ustao i slijedio Gospodinovo vodstvo u Obećanu zemlju. Nikada nisu slijedili Duha pod svaku cijenu. Nastavili su s tvrdoglavom pobunom, nazadovanjem, duhovnim bludom i idolopoklonstvom. Izabrani su, ali ne i očišćeni! Bili su posebni, ali se nikada nisu odvojili od Njega. A kad je došlo vrijeme da idu u Kanaan, nisu bili spremni. Umjesto toga, bili su odbačeni, ništa nisu naučili u pustinji. Bili su nazadni kao što su bili na početku. Kakva tragedija! Četrdeset godina bez rasta – života samo za sebe!
Ovo je doista slika suvremenog kršćanstva. Likujemo što smo izabrani i pozvani od Boga, ali ne želimo da nas disciplina Duha Svetoga pripremi za svetost zaručništva. Uzimamo sve Njegove blagoslove, Njegovo zlato i srebro i Njegovu veliku opskrbu. Ali kada Duh Sveti kaže: “Ustanimo i idemo, vrijeme je da se pripremimo kao zaručnica za Učitelja” — onda je to druga priča!
Kad biste mi rekli da ste spašeni, da ste izabrani u Kristu i da ga volite, morao bih vas pitati: “Imate li ‘Rebekino srce’? Je li Isus ljubavnik vaše duše? Je li vaša ljubav prema On raste i proždire tvoje srce?” Rebeku su upitali: “Hoćeš li ići s tim čovjekom? A ona je rekla: Ići ću” (Postanak 24,58).
Sve što Duh Sveti čini u nama povezano je s Njegovom misijom.
Duh Sveti ne izvodi svoje djelo u nama na neki nepovezan, slučajan način. On ne postoji samo da bi nam pomogao da se nosimo sa životom, da bi nas proveo kroz krize i da bi nas proveo kroz samotne noći. On nije tu samo da nas podigne i ubaci još malo snage prije nego što nas vrati u utrku.
Ne, sve što Duh Sveti čini povezano je s Njegovim razlogom dolaska – da nas dovede kući kao pripremljenu nevjestu. I On djeluje samo u skladu s tom misijom! Da, On je naš Vodič, naš Tješitelj, naša Snaga u vrijeme potrebe. Ali On koristi svaki čin izbavljenja – svaki dodir, svako očitovanje Sebe u nama – da nas učini prikladnijima kao zaručnice.
Niti je Duh Sveti ovdje samo da daje darove svijetu. Ne, svaki njegov dar iza sebe ima svrhu. Ako prorokujete, to proročanstvo ima jednu svrhu: proslaviti Krista i učiniti da se svijet i Njegova crkva zaljube u Njega! Svaki put kad je netko izliječen, Duh Sveti govori: “Pogledaj. To je tvoj Isus! Nije li divan? On liječi – a ti upravo vidiš očitovanje onoga tko On jest!”
Ti darovi su naš Eliezer, koji govori: “Voliš li ga? Pogledaj što je učinio za tebe!” Sve što čini ukazuje na Isusa, jer Duh “neće govoriti sam od sebe” (Ivan 16,13). “Ali kada dođe Utješitelj, kojega ću vam ja poslati od Oca… on će svjedočiti za mene ” (Ivan 15:26).
Duh Sveti ima samo jednu poruku; sve što On uči vodi jednoj, središnjoj istini. On može sjati u nama poput raskošnog dragulja, ali svaka zraka istine ima za cilj dovesti nas do jedne jedine istine, a ona je ova:
“Niste svoji – kupljeni ste skupom cijenom. Izabrani ste da budete zaručeni Kristu. A ja, Duh Božji, poslan sam vam otkriti istinu koja će vas osloboditi od svega drugoga voli. Moja će istina prekinuti svako ropstvo grijehu i nositi se sa svom nevjerom. Jer vi niste od ovoga svijeta; idete na veličanstveni sastanak sa svojim zaručnikom i pripremate se za Njegovu svadbenu večeru. Sve je sada spremno – i Ja te pripremam ! Želim te predstaviti besprijekornu, sa strastvenom ljubavlju u srcu prema Njemu.”
To je djelo Duha Svetoga — očitovati Isusa crkvi, tako da ćemo se zaljubiti u Njega. I ta ljubav će nas čuvati ! Biblija kaže da ako hodate u takvom duhu, nećete ispuniti požude tijela. Zašto? Jer Duh zaljubljuje vaše srce u Krista. Duh Sveti dolazi da nam otvori Isusa – da nam pokaže ljepotu Njegove svetosti.
Puno govorimo o vodstvu Duha Svetoga. Vičemo: “Vodi me, Gospodine. Pokaži mi put kojim trebam ići.” Ipak, ne prepuštamo se Njegovom vodstvu! Umjesto toga, provodimo svoje vrijeme pokušavajući odlučiti: “Jesam li čuo pravi glas? Ili sam ga propustio? Je li to samo moje tijelo? Zašto nije uspjelo onako kako sam mislio da treba?” Postajemo toliko zabrinuti oko toga “da to učinimo kako treba” da na kraju uopće ne vjerujemo Duhu Svetome! Ne vjerujemo da On prebiva u nama, da ima vječnu svrhu, da će nas, ako mu se samo prepustimo, uvesti u Božji plan .
Pitam vas: Zašto se daju očitovanja i darovi Duha? Pavao je rekao da je to za našu korist: “Ali svakome se daje očitovanje Duha na korist” (1. Korinćanima 12,7). Dar mudrosti nema nikakve veze s mudrošću ovoga svijeta. Umjesto toga, to je mudrost u Kristovim stvarima. Vjera, iscjeljenje, čuda, proroštvo, razlikovanje duhova, jezici, tumačenja — koja je korist od ovih darova “uz”? To je da nas dovede Kristu kao zaručnici !
Sve što On čini ima za cilj u tom smjeru – i iako to možemo zaboraviti, Duh Sveti to nikada ne čini. Niti jedan od ovih darova nema nikakvog značenja ako je odvojen od vječne svrhe Duha Svetoga. Umjesto toga, postaje samo “cimbal koji zveči”. Djelovanje duhovnih darova ima smisla samo ako nas suobličuju sličnosti s Isusom Kristom!
Jeste li ikada bili na sastanku o čudu ili iscjeljenju? Je li vas ono što vidite ponizilo? Je li vam pokazao “pretjeranu grešnost grijeha”? Je li tvoju dušu preplavila ljubav prema Isusu? Jeste li zbog toga čeznuli za Njegovim povratkom? Ako nije, onda Duh Sveti nije bio prisutan – jer to je Njegovo djelo!
Njegova je svrha privući nevjestu bliže Zaručniku. A ako se to nije dogodilo, onda je ono što ste vidjeli bilo od tijela!
Duh Sveti ne dolazi zabaviti, pružiti znakove, čuda i čuda samo da nas oduševi ili učini da se osjećamo dobro. Ne, svako Njegovo djelovanje ima ovu božansku svrhu: ” Pripremam nevjestu .”
Djelo, služba i poslanje Duha Svetoga je jedinstveno: to je da nas odvoji od ovoga svijeta…da u nama stvori čežnju za Isusovim skorim pojavljivanjem…da nas osudi za sve što bi nas skvrnilo…da odvrati pogled od svega osim od Isusa…da nas okiti ukrasima strastvene želje da budemo s Njim kao Njegova zaručnica!
Duh Sveti mora tugovati dok danas gleda pastore i evanđeliste kako svoju službu pretvaraju u cirkus. Duh ne može podnijeti manipulacije i tjelesno razmetanje, sve učinjeno u Njegovo ime! Nisam vam mogao objasniti neke od nedavnih trikova o kojima sam čuo, a koji se koriste da bi se stvorio osjećaj Njegove prisutnosti. Kako to mora biti teško u Božjem srcu. I to je hula na Duha Božjega!
U svakom iscjeljenju, proročanstvu i očitovanju Božje slave u Njegovoj kući, Duh Sveti djeluje, govoreći nam: “Ovo je ljubav vašeg zaručnika – takav je On. Nije li divan? Nije li On je ljubazan, nježan, pažljiv, milosrdan? Ipak, ti vidiš samo tračak Njega do koga te vodim!”
Ako je Duh Sveti na djelu u crkvi, onda je svaka pjesma, svaka riječ hvale, svaka nota svakog instrumenta Duh pomazan da uzvisi Krista. Duh čini ono za što je pozvan činiti – predstavlja nas našem Zaručniku u svoj svojoj slavi i veličanstvu.
Sada mi dopustite da vam pokažem jedno od najslavnijih djela Duha Svetoga:
Duh Sveti je poslan da nam da predokus Krista!
Predokus je unaprijed okus ili spoznaja. Biblija to naziva zalogom — “zalogom naše baštine” (Efežanima 1:14). To znači donijeti okus cjeline prije nego što dobijemo cjelinu. Naše nasljedstvo je sam Krist — i Duh Sveti nas dovodi u samu Njegovu prisutnost kao predokus da budemo primljeni kao Njegova nevjesta, uživamo u vječnoj ljubavi i zajedništvu s Njim.
Pavao opisuje Božji narod koji je “zapečaćen tim Svetim Duhom” (Efežanima 1,13). Ovo govori o narodu koji je posebno obilježen djelom Duha. Duh Sveti je u njima proizveo prepoznatljiv znak, veličanstveno unutarnje djelo – nešto nadnaravno što ih je zauvijek promijenilo.
Oni više nisu obični vjernici. Oni više nisu “od ovoga svijeta”, budući da su svoju naklonost usmjerili prema stvarima iznad, a ne prema stvarima na ovoj zemlji. Ne pokreću ih događaji u svijetu; nego su nepokolebljivi. Nisu više mlaki ni polovični. Umjesto toga, njihova srca viču noću i danju: “Dođi brzo, Gospodine Isuse…”
Što se dogodilo da ih promijeni? Što je Duh Sveti učinio u tim vjernicima? Što ih je zauvijek obilježilo i zapečatilo kao Gospodinov posjed? Jednostavno ovo: Duh Sveti im je dao predokus slave Njegove prisutnosti! Došao je do njih, okrenuo nebo – i oni su doživjeli nadnaravno očitovanje Njegove nevjerojatne veličine!
To je razlog zašto je toliko potrebno da Božja kuća bude sveta – zašto naša srca i ruke moraju biti čisti, zašto ne možemo imati ništa u sebi što bi spriječilo djelovanje Duha. To je zato što Duh Božji uživa u povlačenju vela, kako bi nam dao predokus onoga što dolazi!
Upravo sada Duh Sveti otvara oči svojim odabranima – “oči vašeg razuma su prosvijetljene” (Efežanima 1:18). Duh Sveti dolazi u crkvu koja Ga želi i koja se moli… pastirima koji su slomljeni pred Bogom… vjernicima koji nemaju druge brige osim vidjeti tijelo Kristovo suobličeno slici neba.
Bog takve ljude upravo sada pečati! Možete ići na sastanke gdje je Isus toliko stvaran da okusite malo neba u svojoj duši. Odlaziš s takvim osjećajem vječne stvarnosti da te problemi više ne muče, posrnula ekonomija te ne pokoleba, a pogotovo se ne bojiš vraga. Bog stavlja svetu vatru u vašu dušu, a vi kažete: “Ovo je nadnaravno. Ovo nisam ja – ovo je Božji Duh koji radi u meni!”
On nam daje “malo neba” da idemo u raj s njim – otvaranje našeg apetita. Otvara prozore nebeske i daje nam pogled u slavu koja će biti naša. Okusimo Njegovu svetost, Njegov mir, Njegov odmor, Njegovu ljubav — i zauvijek smo razmaženi ovom zemljom, jer čeznemo za puninom onoga što smo okusili!
Misija Duha nije potpuna sve dok on u nama ne stvori strastvenu, sve veću čežnju za Kristom!
Što mislite kakvu će vrstu zaručnice Duh predstaviti Isusu Kristu na dan Otkrivenja? Onaj tko je polovičan? Čija je ljubav mlaka, ili hladna? Tko nije odan Isusu? Tko ne želi intimnost s Kristom?
Ako istinski voliš Isusa, On ti nikad ne pada na pamet. On je prisutan u svakom vašem budnom trenutku. Neki kršćani misle: “To će se dogoditi nakon što umrem. Kad dođem u raj, sve će se promijeniti. Tada ću postati posebna Gospodinova nevjesta.” Ne, umiranje nikoga ne posvećuje! Duh Sveti je danas ovdje, On je živ i djeluje u vama — da u vama proizvede strastvenu ljubav prema Kristu s ove strane smrti!
Rimljanima 8,26 opisuje jedno od najmoćnijih djela Duha Svetoga u srcu vjernika: “Isto tako i Duh pomaže u našim slabostima, jer ne znamo za što bismo se molili kako treba, ali sam Duh posreduje za nas uzdisanjem neizrecivim.”
Što je to uzdisanje Duha Svetoga duboko u srcu? Kakva je to emocija koja je toliko duboka da nema riječi da je izrazim?
Hebrejska riječ koja se koristi za uzdisanje znači čežnju — čežnju za više Krista. Možete toliko čeznuti za Isusom da sjedite u Njegovoj prisutnosti i ništa ne izlazi osim dubokog uzdisaja – nešto što se ne može izgovoriti. Kaže: “Isuse, Ti si jedina sreća koja postoji na ovom svijetu. Okusio sam i vidio da si dobar – i želim Te cijelog .”
Ovo je duboki, unutarnji vapaj nekoga tko gladuje svetosti i pati zbog svojih nedjela. Ipak, on priznaje: “Ne znam kako moliti. Ne znam za što moliti, ili kako bih trebao.” Vapaj njegova srca je: “Duše Sveti, dođi! Ti poznaješ Božji um. Ti znaš kako moliti po Očevoj volji. Hodi sa mnom – preuzmi kontrolu!”
Ovo je znak onoga koji hodi u Duhu: ima nezasit apetit za Isusom . Ipak, nije samo zato što mu je muka od svog smeća koje vidi u svijetu — sve prljavštine, kriminala, droge i nezaposlenosti. Ne, nego nešto vrlo pozitivno. Poput Pavla, on jedva čeka otići i biti s Gospodinom!
Ovu osobu Duh potiče da ide za Kristom s takvom strašću i emocijama da je svladan. Njegovo srce toliko čezne za Kristom da nikakve riječi ne mogu izraziti njegovu glad i ljubav. To je čudesno, snažno iskustvo — ali je i bolno, jer on još ne može doći u puninu koja ga čeka!
Nažalost, danas malo tko ima ovo strastveno uzdisanje nakon Krista. Nema gladi ni žeđi, a tako malo strasti. Svake su nedjelje crkve pune kršćana koji nikada ne propituju niti ispituju svoju ljubav prema Kristu !
Ali Duh Sveti je pronašao svoj narod! Dopuštaju Duhu da preuzme kontrolu. Počinju Mu se popuštati – i što više čine, Njegovo unutarnje uzdisanje više dolazi do izražaja.
Dragi sveče, što se dogodilo u tvom životu otkad si spašen? Samo prolaziš kroz pokrete? Jesi li mlak? Bojite li se “zapaliti” za Gospodina jer će vas smatrati fanatikom?
Zamolite Duha Svetoga da tako otkrije Krista vašem srcu da se potpuno odvojite od ovoga svijeta. To se dogodilo Abrahamu. Rekao je: “Ovuda sam samo u prolazu.” Tražio je grad čiji je graditelj i tvorac Bog. Imao je viziju i oči su mu bile otvorene prema vječnosti.
Možete li sada reći da ste spremni ići biti s Njim, da ga želite više od svog života? Možda to često kažete – ali mislite li to kada pjevate, “On je više od života za mene”? Jeste li strastvenije zaljubljeni u Isusa nego kad ste ga prvi put sreli?
Upravo sada, Duh Sveti bocka u umirući žar vaše ljubavi. To je zato što On želi zapaliti vaše srce. Dopuštate li Duhu Božjem da vas osudi za grijeh i nevjeru? Ako je tako, radujte se! On želi da budeš očišćena od svake mrlje ili bore onoga dana kad se susretneš sa svojim Zaručnikom!
Zato se prepustite Njegovom vodstvu. Pustite ga da u potpunosti izvrši svoje djelo u vama — i doista ćete znati što znači hodati u Duhu!
Autor: David Wilkerson