Misao iz Evanđelja dana
Matej carinik služio je sustavu koji je poticao pohlepu i izrabljivanje siromašnih. Židovi su carinike držali za zle ljude koji su kršili Božji zakon.
No kada Matej odluči slijediti Isusa, obećava da će biti dobar i pravedan u svojim poslovima. Postoji nada za sve nas! I mi se poput njega možemo obratiti.
Prvo mjesto u Isusovu srcu zauzima milosrđe. To odražava Božju narav. On svakoga od nas poziva da započne nov način života koji označavaju milosrđe, pravednost, nježnost, čistoća srca. Što je kod mene na prvomu mjestu?
X. tjedan kroz godinu
Nedjelja, 11. 06. 2023.
DESETA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Hoš 6,3-6; Ps 50,1.8.12-15; Rim 4,18-25; Mt 9,9-13
IMENDANI:
Barnaba, Borna, Ratimir; Roza, Ruža
Prvo čitanje:
Hoš 6,3-6
Ljubav mi je mila, ne žrtve.
Čitanje Knjige proroka Hošee
»Težimo da upoznamo Gospodina: ko zora pouzdan mu dolazak.
On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju.«
»Što za tebe mogu učiniti, Efrajime?
Što za tebe mogu učiniti, Judo?
Ko oblak jutarnji ljubav je vaša, ko rana rosa koje nestaje.
Zato sam ih preko prorokâ sjekao
i ubijao riječima usta svojih;
al sud će tvoj izaći ko svjetlost.
Jer ljubav mi je mila, ne žrtva, poznavanje Boga, ne paljenice.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 50,1.8.12-15
Pripjev: Onomu koji hodi stazama pravim
pokazat ću spasenje Božje.
Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju
od izlaza sunčeva do zalaza.
»Ne korim te zbog žrtava tvojih – paljenice su tvoje
svagda preda mnom.«
»Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova
ili da pijem krv jaraca?«
»Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
I zazovi me u dan tjeskobe:
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«
Drugo čitanje:
Rim 4,18-25
Vjerom se ojačao davši slavu Bogu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo!
U nadi protiv svake nade povjerovaAbraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo – bilo mu je blizu sto godina – i obamrlost krila Sarina. Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. Zato mu se i uračuna u pravednost.
Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, koji je predan za opačine naše i uskrišen ra di našeg opravdanja.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 9, 9-13
Ne dodoh zvati pravednike, nego grešnike.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme:
Isus, prolazeći, ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pode za njim.
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«
A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«
Riječ Gospodnja.
Tumačenje:
Zauvijek će ostati zagonetkom kako to pojedinci doslovce ostavljaju sve i zapućuju se u pustolovinu s ovim nepoznatim, s Isusom. Isto se dodogilo s Petrom i Andrijom, Ivanom i Jakovom, na obali Galilejskoga mora. Oni ‘brže bolje’ ostaviše sve, i pođoše za Isusom. Kakav je to magnetičan pogled imao Isus da su mu se pojedinci smjesta povjeravali? I što je vidio Isus u tim pojedincima, što je on vidio u Matejevim-Levijevim očima kad je prolazio pored njegove carinarnice? Možda ćemo odgovor pronaći u potonjem Isusovu tumaču: “Milosrđe mi je milo – ne paljenice! Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesnici! Došao sam zvati grješnike!”
Matejev poziv je nešto kao živi komentar svih prethodnih čudesa koja je Isus učinio. Ovdje Isus krši sve granice koje su ljudi postavili međusobno. U krug svojih učenika poziva jednoga koga su svi nacionalno svjesni prezreli, na koga upiru prstom, koga doslovce moraju popljuvati zbog njegove suradnje s okupacijskom silom. Carinik bijašpe u očima pravovjernih Židova nešto kao izdajica par excellence i vjere i nacije, on je suradnik s Izraelovim neprijateljima, on je netko tko se bogati na račun izraelske sirotinje, on potpomaže ugnjetavati vlastiti narod. On je jednom zauvijek, što je izvan svake diskusije, isključen iz svoga naroda.
Možda je tu razlog i temelj za promjenu i preobrazbu cijeloga života, razlog što je Levi smjesta postao Isusov učenik. Jer obraćenje nije nikada rezultat nekakva slučaja ili trenutka, nego je to kao provala brane. Jer da je Levi bio zadovoljan svojim životom, poslom, zanimanjem, ne bi se upustio u Isusov zov. Nije život samo u jelu i odijelu, novcu i uživanju. Postoji nutarnja napetost i nezadovoljstvo koje jednom izbije na površinu kao munja iz oblaka. Munja dolazi od trenja i naboja, kao pražnjenje.
Tako i ovdje, samo jedna riječ: “Slijedi me!” – bijaše kao udar groma i munje u Levijevo srce. Ostavlja sve i ide u novu slobodu. Odakle, dakle, ta spremnost? Odakle odricanje od života, karijere, bogatstva, posjeda, i priključivanje tome putujućem propovjedniku koji pod milim nebom ništa nema, ni kuće ni kućišta. Ide samo prašnjavim putevima i puteljcima Galileje, često umoran,gladan, siromašan, a zimi moralo je biti hladno. Što je dobio Levi zauzvrat za svoje odreknuće od unosna posla? I tu se javlja vječni problem, biti ili imati!
Matej je imao sve, a u biti je bio zarobljen. Da je nastavio živjeti uhodanim životom, vjerojatno bi u životu kapitulirao. Bio bi zauvijek žigosan kao suradnik s okupacijskom silom, sam se doveo u tu klopku. I vjerojatno je Isus – vidjevši ga – sagledao svu njegovu nutarnju bol. Isus je imao pronicavo oko, intuitivno je gledao čovjeka, što se u njemu događa. I zato je osjetio da je Matej pored svega ipak u duši izgubljen, nesretan. “Gospodin je blizu onima koji su slomljena srca!” veli psalmist (Ps 34,19).
Ondje u Matejevoj kući skupili se upravo tipovi poput Mateja, svi oni koje je ovaj čudesni Nazarećanin privlačio, na koje je djelovao oslobađajuće i magnetično. Ne treba ih Isus pozivati, ljudi osjećaju spontano tko ih prihvaća, ljubi, tko im je prijatelj. Ne pristupa Isus nikome s predrasudama, prigovorima, osudama, da bi ih još dublje gurnuo u njihovu izolaciju, nego ih cijelim svojim bićem poziva u svoje društvo. Oni su u društvu izgubljene egzistencije, a pred Isusom su u svome čovještvu potvrđeni i prihvaćeni. Isus je imao srca, smilovanja, prihvaćao sve bez razlike. Dođi k meni, slijedi me! To je Isusova gesta kojom kao da želi reći: Za mojim stolom ima mjesta za sve, dobrote, srca, ljubavi.
Za takve je Isus imao srce i sućut. I za takva slomljena srca bio je liječnik koji je pozvan bolesnicima. Bog traži izgubljeno i spašava ga. I kad ga Isus pozva, mora da su s njegova srca spali okovi prošlosti, da je njegova duša dobila krila, da je s njega spala svaka ljuštura i teret koji ga je tištio. Napokon je mogao biti čovjek među ljudima. I zato poziva u svoju kuću, na veliki banket, sve rubne i izgubljene egzistencije da im pokaže tko je Isus koji oduzima grijehe, koji podiže iz provalije, i koji neodoljivo poziva: Dođi, slijedi me! – Isto se i danas zbiva, upravo ovdje u Međugorju. Nakon poziva slijedi uvijek promjena života i životne orijentacije. Kao u Mateja – Levija.
Komentar pak Isusov na sve prigovore jest opet svetopisamski: “Niste li čuli – niste li čitali: Ne želim žrtve ni prinose, želim čovječnost, ljubav, smilovanje. Želim da se nitko na drugoga ne okomljuje, da nitko nije ničija žrtva. Svatko ima pravo na život”. Vidimo, Isus izvlači čovjeka iz močvare u koju je zapao. Pristupa bez predrasuda. S povjerenjem i budi povjerenje. Stoga su mu ljudi vjerovali, kao nikome. Nije Isus socijalni radnik koji okuplja rubne, nego pastir koji traži izgubljeno, one koji su bez pastira. Isus kao Božji Sin zna što Bog hoće, kakav je Bog – koji je ljubav i milosrđe – i on okuplja u svoj novi mesijanski narod sve, odasvud. Poziva iz ropstva grijeha, iz tamnice na slobodu, iz smrtonosne bolesti na novi život. On je liječnik koji liječi ne simptome, nego samu smrt. Kad budem podignut, sve ću vas privući k sebi, izliječiti!
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral.hilp.hr