Isus je rekao vjerskim vođama svog vremena: “‘Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.’
Ovo je prva i najveća zapovijed. A druga je slična ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. O ovim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci” (Matej 22:37-40, NKJV).
Jasno se sjećam da sam jednom u supermarketu naglas rekla: “Mrzim ljude!” Ljudi su bili ono zbog čega sam se osjećao nesigurno i bježao iz učionica kada su obratili pažnju na mene. Vjerovao sam da ljudi pred mene postavljaju nerealne zahtjeve. Zato sam se znala povući u maminu i tatinu vikendicu na jezeru u kanadskoj divljini i biti potpuno sama i potpuno u miru. Nisam trebao niti sam želio ikoga u blizini. Kako sam ja to vidio, ljudi su bili problem. Ljudi su mi bili izvor boli.
Zato je tako nevjerojatno da me Bog okrenuo za 180 stupnjeva. Sad su mi ljudi velika radost, a jedino što me boli kad su ljudi u pitanju je to što možda neće doći u raj. Za mene se ovo putovanje isplatilo, a to nije lažna stvar. Nikad nisam naučio glumiti ljubav na uvjerljiv način. Svako jutro se molim sa šest ili sedam momaka iz crkve i svaki put kad završimo, kažem: “Volim te.” I mislim to.
Voljeti druge nije moguće u ljudskom smislu. Gospodin me naučio da se radi o ljubavi prema onome što on radi u mom životu i životu drugih. Radi se o tome da sebe i druge vidim u svjetlu Isusa Krista. Kada počnemo gledati ljude na ovaj način, imamo novu perspektivu.
Vidio sam Kristovo svjedočanstvo na mnoge načine tijekom svog života. Vidio sam čuda, posebno u inozemstvu. Vidio sam desetke tisuća kako dolaze Kristu u jednom trenutku. Vidio sam da je genocid zaustavljen. Vidio sam velike zamahe Božje svemoguće ruke.
“Ali koje je najveće čudo od svih?” mogli biste pitati.
“Da volim ljude”, bio bih primoran odgovoriti.
Činjenica da sada mogu iskreno izraziti ljubav su otvorena vrata kroz koja sam prošao i na kojima sam vječno zahvalan.
Autor: Carter Conlon