Crkvu u Efezu, kojoj su gornje riječi bile upućene, u njezinim ranim danima obilježavala je primjerna privrženost i ljubav prema Gospodinu Isusu.
Bog im je mogao povjeriti najdragocjenije istine o Kristu i Njegovoj crkvi, kao što vidimo u poslanici koju im je Pavao napisao. Nismo li možda i mi u prvim danima našeg života vjere iskusili takve osjećaje ljubavi i privrženosti našem Gospodinu? Nažalost to se zdravo stanje izrodilo, kao što to jasno pokazuje današnji biblijski redak.
A kako je s nama? Jedno je sigurno: takav razvoj nije neizbježan. Tko god nije budan i oprezan u svom životu vjere posrnut će a da to ni ne primijeti, što sve to čini tako tragičnim. Nismo svjesni kada i kako zastranimo i teško nam je to priznati. Ne mora biti svjesno učinjen korak u pogrešnom smjeru. Može se dogoditi zbog nepažnje. Zbog toga je u današnjem retku upozorenje „prisjeti se“.
Dok svoje srce i putove prosuđujemo u Božjem svjetlu potrebno je samo nekoliko trenutaka ozbiljnog razmišljanja i preispitivanja samog sebe da uvidimo dokle smo došli i što smo propustili. No svjesno i odlučno možemo izabrati put blagoslova te ponovno krenuti tom životnom stazom u sretnom zajedništvu sa Spasiteljem.
