Koliko puta u danu zastanemo i zahvalimo Bogu na daru života, zdravlja i svakog daha koji udišemo?
Često svoje molitve usmjeravamo samo na potrebe, brige i teškoće, a zaboravljamo da je zahvalnost temelj pravog odnosa s Bogom.
Zahvalnost kao snaga vjernika
Sveti Pavao u Poslanici Solunjanima jasno poručuje: „U svemu zahvaljujte! Jer to je volja Božja u Kristu Isusu za vas.“ (1 Sol 5,18).
Zdravlje, sposobnost da ustanemo ujutro, da hodamo, radimo, volimo i dijelimo trenutke s obitelji i prijateljima – sve je to dar. Koliko puta to shvaćamo kao nešto samo po sebi razumljivo, a ne kao milost koju nam Gospodin daje?
Zahvalnost za zdravlje
Kada smo zdravi, rijetko razmišljamo koliko je to velika blagodat. No tek kad bolest zakuca na vrata, shvatimo da ništa nije važnije od dara zdravlja. Bog nam daruje tijelo i život, a mi ga trebamo čuvati i zahvaljivati Mu svakog dana.
Zahvalna molitva za zdravlje nije samo lijepa gesta, nego i čin povjerenja – priznanje da je On izvor života.
Zahvalnost u svakodnevici
Zahvalnost se ne pokazuje samo riječima, nego i djelima. Kad činimo dobro drugima, kad strpljivo podnosimo poteškoće, kad opraštamo i kad pronalazimo radost u malim stvarima – tada zapravo svjedočimo zahvalno srce.
Isus nas uči da Bog voli srce koje neprestano zahvaljuje, jer zahvalnost nas otvara za još veće milosti.
Jesmo li zaboravili zahvaljivati?
Nažalost, u užurbanosti života često molimo samo kad nešto trebamo. Lako se sjetimo Boga u nevolji, ali kad nam ide dobro, rijetko zastanemo da Mu zahvalimo.
A upravo u zahvalnosti raste naša vjera. Kada Bogu zahvaljujemo i za ono malo što imamo, On nas uči vidjeti obilje Njegove ljubavi.
Zaključak: učimo srce zahvalnosti
Zahvalnost nije trenutna emocija, nego stav srca. Ako svaki dan započnemo i završimo kratkom molitvom zahvale za život i zdravlje, polako ćemo mijenjati i pogled na svijet. Umjesto žaljenja za onim što nemamo, naučit ćemo radovati se onome što imamo.