Pomrčina u Bibliji – znak Božje presude i spasenja
Nebeski znakovi oduvijek su privlačili pažnju ljudi. Pomrčine Sunca i Mjeseca mnogi doživljavaju kao tajanstvene događaje koji nose dublje značenje. Iako se sama riječ pomrčina izravno ne spominje u Bibliji, Sveto pismo na više mjesta govori o zatamnjenju Sunca, Mjeseca i zvijezda.
Ti su opisi često povezani s Božjim zahvatom u povijest, prorocima koji naviještaju sud, ili Isusovim riječima o posljednjim vremenima.
U biblijskoj tradiciji pomrčina nije shvaćena samo kao prirodan fenomen, već kao snažna poruka – upozorenje na Božju presudu, ali i poziv na obraćenje i nadu u spasenje.
Stari zavjet o znakovima na nebu
Proroci Izaija, Ezekiel i Joel slikovito govore o nebeskim znakovima:
„Zvijezde na nebu i njihova zviježđa neće dati svoje svjetlo; sunce će biti mračno na svom izlasku, a mjesec neće prolijevati svoju svjetlost“ (Iz 13,10).
„Pokrit ću nebesa i potamniti njihove zvijezde; prekriću sunce oblakom, i mjesec neće dati svoje svjetlo“ (Ez 32,7).
„Zemlja se pred njima trese, nebesa dršću. Sunce i mjesec pomračeni su, a zvijezde povlače svoj sjaj“ (Jl 2,10).
Ovi opisi nisu samo prirodni fenomeni, nego snažne slike Božjeg zahvata u povijest.
Novi zavjet i Isusove riječi
Evanđelja bilježe da se tijekom Kristova raspeća „sunce zamračilo“. Isus sam govori o znakovima posljednjih vremena:
„Odmah nakon nevolje onih dana, sunce će se pomračiti … i poslat će svoje anđele s glasnim zvukom trube, i oni će sakupiti njegove izabranike s četiri vjetra“ (Mt 24,29.31).
I Knjiga Otkrivenja koristi snažnu sliku:
„Kad otvori šesti pečat, vidjeh, i gle, potres velik; i sunce posta crno kao kostrijet, a pun mjesec posta kao krv“ (Otk 6,12).
Znak presude i spasenja
Biblijski znanstvenik dr. Brant Pitre objašnjava da su u Starom zavjetu pomrčine shvaćane kao znakovi Božje presude. No u Kristovoj muci pomrčenje sunca ima dvostruko značenje – znak je osude svijeta, ali i spasenja koje nam dolazi po križu.
Prirodna pojava i duhovna poruka
Važno je imati na umu da se potpuna pomrčina Sunca događa otprilike svakih 18 mjeseci negdje na Zemlji. Sama po sebi ona nije najava kraja svijeta, ali za vjernika ostaje podsjetnik da Bog vlada nad stvorenim svijetom i da nas Sveto pismo poziva na budnost:
„Ne znamo ni dana ni sata“ (usp. Mt 24,36).