Postoje trenuci kada čovjek stoji pred zidom. Molimo, tražimo rješenje, ali odgovora nema. Sve izgleda tiho, zatvoreno i bez izlaza.
Upravo tada počinje najdublja lekcija vjere vjerovati da Bog djeluje i onda kada naše oči ne vide ništa. Bog ne prestaje biti Bog samo zato što mi ne razumijemo Njegove planove.
Kada se čini da je sve zatvoreno, Bog već priprema novo otvaranje
Postoje razdoblja u životu kada čovjek ima osjećaj da je stigao do kraja. Molitve kao da se vraćaju u tišinu, vrata ostaju zatvorena, a okolnosti ne pokazuju nikakav znak promjene. U takvim trenucima lako je pomisliti da smo sami ili zaboravljeni.
No istina vjere govori drugačije: Bog nikada ne prestaje djelovati, čak ni onda kada Ga ne vidimo.
On je Bog koji radi u tišini, u dubini, iza kulisa našega razumijevanja.
Abrahamova noć povjerenja
Kada je Abraham krenuo prema brdu prinijeti Izaka, nije imao objašnjenja imao je samo povjerenje. Hodao je prema onome što mu je bilo neshvatljivo, ali nije prestao vjerovati u Boga koji ga je vodio kroz cijeli život.
U presudnom trenutku, kada je sve izgledalo izgubljeno, Bog je providio žrtvu. Ono što je izgledalo kao kraj postalo je novo svjedočanstvo Božje vjernosti.
Koliko puta i mi stojimo na svom „brdu kušnje“? Možda je to bolest, razočaranje, financijska briga ili duhovna suša. Možda ne razumijemo zašto Bog dopušta određene situacije. Ali vjera nas uči da kušnja nije napuštenost. Ona je prostor u kojem se rađa dublje povjerenje.
Put kroz more koje prijeti
Izraelci su stajali pred morem. Iza njih je bila vojska, ispred njih voda. Ljudski gledano – bez izlaza. No Bog je upravo tamo otvorio put.
More se razdvojilo tek kada su zakoračili u poslušnosti. I danas se često osjećamo kao da stojimo pred „morem“. Problem izgleda veći od naših snaga.
Rješenja nema na vidiku. Ali Bog vidi ono što mi ne vidimo. On zna trenutak kada će otvoriti prolaz. Ponekad nas vodi zaobilaznim putem. Ne zato da nas kazni, nego da nas zaštiti. Ne zato da nas udalji, nego da nas oblikuje.
Zaborav je najveća opasnost
U trenucima krize lako zaboravimo sve ono što je Bog već učinio. Zaboravimo molitve koje su bile uslišane. Zaboravimo situacije iz kojih smo izašli jači nego prije.
Bog često podsjeća svoj narod na prošlost upravo zato da bi probudio povjerenje za sadašnjost. Ako te je vodio kroz prethodne oluje, vodit će te i sada.
Možda danas ne vidiš znakove promjene. Možda se ništa izvana ne pomiče. Ali Bog radi u dubini mijenja srce, jača karakter, priprema nove okolnosti.
Bog pamti tvoje suze
Nijedna suza nije izgubljena. Nijedna molitva nije zanemarena. Možda odgovor ne dolazi onako kako očekujemo, ali to ne znači da ga nema.
Bog vidi cijelu sliku, dok mi vidimo samo dio. Njegovo vrijeme nije naše vrijeme. Njegovi putevi nisu uvijek naši planovi. Ali Njegova ljubav je postojana i vjerna.
Povjerenje prije rješenja
Vjera ne počinje kada vidimo rješenje, nego kada odlučimo vjerovati prije nego što ga vidimo.
Bog stvara put i kada je noć najtamnija. On otvara vrata i kada mislimo da su trajno zatvorena. On gradi mostove preko onoga što izgleda nepremostivo.
Možda danas stojiš u neizvjesnosti. Možda ne razumiješ zašto stvari traju duže nego što si očekivao. Ali ne zaboravi: Bog nije napustio tvoju priču.
On već djeluje.
I kada ne vidiš – On vidi.
I kada ne znaš – On zna.
I kada ne možeš – On može.
Uzdaj se u Njega. Put koji priprema možda nije onaj koji si zamislio, ali bit će onaj koji te vodi bliže Njemu.
