Ponekad jedna rečenica otkrije istinu o prijateljstvu – i o dubini vjere
Riječi često ostave dublje rane od djela. A jedna od najhladnijih rečenica koju osoba može čuti od nekoga tko je nazivao prijateljem jest: „Ima još dobrih ljudi.“
Naizgled jednostavna rečenica. Ali ona u sebi nosi poruku: “Ne trebaš mi više. Tvoje mjesto može netko drugi zauzeti. Više nisi poseban u mom životu.”
Ta se rečenica često izgovori kad dođe do nesporazuma, kad se nekome ne može pomoći na vrijeme, ili kad se pogrešno protumači nečija šutnja ili tišina. Umjesto razgovora, razumijevanja, oprosta dođe osuda, hladnoća, udaljenost.
Još je teže kad takve riječi čujete od onih koji su svakodnevno u crkvi. Čitačica, pjevač, molitelj vanjski znakovi pobožnosti, ali kad dođe trenutak kušnje i razlike, rečenica „ima još dobrih ljudi“ pokazuje koliko površna može biti vjera bez ljubavi. „Ako ljubavi nemam, ništa sam.“
(1 Kor 13,2)
Zato se s pravom može reći – Uzalud je tada i crkva, i molitva, i redoviti sakramenti – ako čovjek ne živi ono što sluša. Biti pobožan nije po izgledu, nego po srcu.
Isus je rekao: „Po ljubavi će vas prepoznati da ste moji učenici.“
(Iv 13,35)
Kad netko bez milosrđa, bez strpljenja, bez pokušaja razgovora – izbaci iz sebe rečenicu: „ima još drugih“ – tada više govori o sebi nego o vama.
I zapamtimo: Bog nikada ne kaže „ima još dobrih ljudi“. Za Njega si nezamjenjiv. On ne traži zamjene On spašava osobe.