Ljudska duša će nakon smrti otići Bogu ili će biti udaljena od Njega. Sve ovisi o tome je li osoba vjerovala u Boga ili ga je ignorirala.
Kada jednog dana napustimo ovaj svijet i odemo gore u nebo, naš život se i dalje nastavlja. Ako ste služili Gospodinu i živjeli po vjeri i vršili njegovo djelo i radili idete u Raj. oni loši koji nisu htjeli prihvatiti i priznati Gospodina za svog spasitelja izgubljeni su zauvijek. Mi koji vjerujem trebamo ljude zvati i evangelizirati da se vrate na pravi put i da jednog dana svi budemo u nebu sa našima koji su otišli prije naš.
Iskustvo smrti nam je svima velika nepoznanica. Smrt znači prestanak našeg zemaljskog života,
pred nama je nepoznata budućnost koje se plašimo, što je sasvim normalno.
Normalno je da želimo znati što će biti s nama kada umremo.
To je treće filozofsko pitanje
čovječanstva: kamo idem nakon smrti? Pogledajmo prvo što nas Biblija uči o smrti:
Kada je čovjek stvoren, smrt nije bila dio ljudskog iskustva Smrt je došla kao posljedica prokletstva nakon čovjekova pada u grijeh. Čovjek je prvotno bio stvoren da živi, a ne da umre. Obzirom da je smrt posljedica pada u grijeh, to je iskustva strano našoj prvotnoj prirodi, čak je i Isus oklijevao pred smrću u Getsemanskom vrtu. Biblija nas uči kako je smrt odvajanje duha/duše od tijela
Tu tvrdnju nalazimo u dijelovima Biblije koji govore o uskrsnuću, gdje se duh vraća tijelu (1 Kr
17,22, Lk 8,55). To nam govori da smrt znači da čovjekov duh/duša napušta tijelo. Naša tijela
ostaju na zemlji, točnije u zemlji, vraćaju se u prah iz kojeg su nastala.
No, što se događa s ljudskom dušom?
Na sreću, Biblija nam govori što se događa potom. Apostol Pavao piše o tome u 2. Korinćanima.
U jednom dijelu govori o ”zemaljskom šatoru, kući” (2 Kor 5,1). Možda nam se ovo objašnjenje
čini malo nejasnim, no čitajući dalje apostol objašnjava da misli na tijelo (2 Kor 5,6-9).
Bojimo se smrti, a to nam govori da je u ljudskoj prirodi da tijelo i duša (duh) budu jedno.
Odvajanje tijela duše nam predstavlja prijetnju i zato se bojimo. Vječni život je više od života nakon smrti.
Što Biblija kaže o životu nakon smrti?
Točnije, što je to vječni život?
Mnogi ljudi se boje smrti. Mnogi ne znaju što se događa nakon što umru. Drugi ljudi pokušaju
ublažiti ta pitanja zamišljajući „život nakon smrti“ u kojem uživaju u bogatstvu, sreći, miru i
suncu. No, što Biblija kaže o životu poslije smrti? Točnije, što je to vječni život?
Biblija nije tiha Prvo, Biblija točno kaže da postoji život nakon smrti
(Matej 25,46; Marko 10,29-30; Ivan 5,25- 29).
U isto vrijeme, trebamo biti vrlo jasni u vezi činjenice da život poslije smrti nije sinonim za
vječni život. Postoji jasna i jako važna razlika između ljudskog bića koje doživi život nakon smrti i
ljudskog bića koje će uživati u vječnom životu.
Vječni život je više od života nakon smrti
Trebamo znati što je vječni život. Ljudi u današnje doba razmišljaju o životu nakon smrti kao o
nekom predivnom, mirnom svijetu u koji ćemo ući i koji ćemo otkriti kada umremo.
Pakao u našem društvu nije baš popularna tema. Mnogi ljudi niječu postojanje pakla.
Nitko ne voli dramatičnu sliku u kojoj se grešnik suočava s Bogom te je podvrgnut Njegovu bijesu
(Otkrivenje 14,10-11).
Ako Biblija govori o vječnom životu, kako je opisan?
Vječni život znači poznavati Boga i hodati s Njim
Najvažnija istina koju znamo o vječnom životu jest da je Bog u njegovu središtu. Gospodin Isus
je vječni život opisao na slijedeći način: „A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga
istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista“ (Ivan 17,3).
Živjeti znači poznavati Boga. Zbog toga, ako nemate odnos s Bogom, onda zapravo niste ni živi.
Živite u fizičkom smislu, ali ste duhovno mrtvi u svojim grijesima (Ivan 8,24).
Jeste li upoznali Boga kroz Isusa Krista? Znate li da ste primili Gospodina Isusa (Ivan 1,12). Znate li da vam je Bog oprostio sve vaše grijehe? Jeste li upoznali moć Duha Svetoga po kojoj vas Bog mijenja kako bi postali slični Njemu? Ogledaju li se u vama Njegove moralne osobine?
Vječni život znači poznavati Boga i hodati s Njim
Najvažnija istina koju znamo o vječnom životu jest da je Bog u njegovu središtu. Gospodin Isus
je vječni život opisao na slijedeći način: „A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga
istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista“ (Ivan 17,3).
Živjeti znači poznavati Boga. Zbog toga, ako nemate odnos s Bogom, onda zapravo niste ni živi.
Živite u fizičkom smislu, ali ste duhovno mrtvi u svojim grijesima (Ivan 8,24).
Jeste li upoznali Boga kroz Isusa Krista? Znate li da ste primili Gospodina Isusa (Ivan 1,12).
Znate li da vam je Bog oprostio sve vaše grijehe? Jeste li upoznali moć Duha Svetoga po kojoj
vas Bog mijenja kako bi postali slični Njemu? Ogledaju li se u vama Njegove moralne osobine?
Već – ne još
Kršćani su jako privilegirani ljudi. Na neki način, oni već imaju vječni život jer poznaju Boga u
Kristu. No u drugu ruku, čak i kršćani još ne mogu uživati u punim blagoslovima vječnog života.
Kršćani pate. Oni umiru. No velika im je utjeha da se ne moraju bojati smrti (2. Petrova 1,14).
Isus je rekao: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i
vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?“ (Ivan 11,25-26). Duše Božje djece bit će s
Kristom čim napuste svoje tijelo. U posljednjoj knjizi Biblije, Ivanovom Otkrivenju, mi imamo ovo obećanje: „Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih
djela njihova!“ (Otkrivenje 14,13).
Zaključak
Pojam ljudske duše složena je i višestruka tema o kojoj se raspravlja stoljećima. S kršćanskog gledišta, duša je bitna komponenta ljudske prirode, stvorena od Boga i obdarena besmrtnošću i jedinstvenom svrhom. Biblija opširno govori o prirodi duše, njezinoj svrsi i onome što se s njom događa nakon smrti.
Dok duše nevjernika koji odbacuju Boga odlazi u pakao, duše onih koji su slijedili Isusa Krista kao svoga Spasitelja i Gospodina odlaze u Njegovu prisutnost u raj.