Evanđelje dana za četvrtak, 12. lipnja 2025. godine: Tko se srdi na brata, bit će podvrgnut sudu. (Matej 5, 20-26)
Prvo čitanje:
2Kor 3,15–4,1.3-6
Bog zasvijetli u srcima našim da nam zasvijetli spoznanje slave Božje.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce sinovima Izraelovim. Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes. Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu.
Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju; u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. Jer ne propovijedamo sami sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 85,9ab-14
Pripjev: Slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
Ljubav će se i Vjernost sastati,
Pravda i Mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
Pravda će gledat s nebesa.
I Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a Mir tragom stopa njegovih.
Evanđelje Mt 5,20-26
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne bude li pravednost vaša
veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja,
ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Čuli ste da je rečeno starima:
Ne ubij!
Tko ubije, bit će podvrgnut sudu.
A ja vam kažem:
Svaki koji se srdi na brata svoga
bit će podvrgnut sudu.
Ako tko bratu rekne: ‘Glupane!’,
bit će podvrgnut Vijeću.
Ako tko reče: ‘Luđače!’,
bit će podvrgnut ognju paklenomu.
Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik
pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe,
ostavi dar ondje pred žrtvenikom,
idi i najprije se izmiri s bratom,
a onda dođi i prinesi dar.
Nagodi se brzo s protivnikom
dok si još s njim na putu,
da te protivnik ne preda sucu,
a sudac tamničaru,
pa da te ne bace u tamnicu.
Zaista, kažem ti,
nećeš izići odande
dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«
Riječ Gospodnja.
Evanđelje dana – komentar
Da bismo mogli ući u Kraljevstvo, naša pravednost mora nadmašiti pravednost pismoznanaca i farizeja. Jedina pravednost koju će Bog prihvatiti jest savršenstvo koje on pripisuje onima što njegova Sina prihvaćaju kao Spasitelja (2. Korinćanima 5, 21).
Židovi Isusova doba znali su da je Bog zabranio ubojstvo i da ubojica podliježe kazni. Riječima: “a ja vam kažem” Isus unosi jedan ispravak u naučavanje o ubojstvu. Čovjek se više ne smije dičiti time što ga nikada nije počinio. Isus sada kaže: “U mojem kraljevstvu ne smiješ čak ni pomišljati na umorstvo.” On ukazuje na izvor čina umorstva i upozorava na tri oblika nepravedne srdžbe.
Prvi je slučaj čovjeka koji se bez razloga srdi na svoga brata. Optuženi za to djelo bit će odgovoran sudu – to jest, moglo bi ga se odvesti pred sud. Grijeh uvrede brata čak je i ozbiljniji. U Isusovo doba ljudi su koristili riječ raka (glupan) kao riječ prezira i pogrde. Oni koji su koristili tu riječ bili su odgovorni Vijeću. Naposljetku, nazvati nekoga luđakom treći je oblik nepravedne srdžbe koji Isus osuđuje. On veli da će onaj koji izgovara takvu kletvu biti odgovoran paklu ognjenom.
Ako čovjek uvrijedi drugoga, bilo srdžbom ili iz bilo kojeg drugog razloga, nema nikakve koristi ako Bogu donese dar. Gospodin neće biti time zadovoljan. Prekršitelj najprije treba ispraviti pogrešku. Samo će tada dar biti prihvatljiv.
Isus također upozorava na svadljivost i odbijanje da se prizna krivica. Bolje je brzo se nagoditi s onim tko te optužuje, nego se izvrgnuti pogibelji izvođenja pred sud. Dogodi li se to, sigurno ćemo izgubiti. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
