Nakon Drugog svjetskog rata, u vremenu kada su ljudi vjerovali da dolazi doba trajnog mira i napretka, jedan je nadbiskup izgovorio riječi koje danas zvuče proročanski. Fulton J. Sheen govorio je o vremenu u kojem će zlo prestati izgledati zastrašujuće i početi izgledati privlačno.
Njegovo upozorenje o Antikristu nije bilo dramatično ni senzacionalno. Bilo je duboko duhovno. I upravo zato danas izaziva nelagodu.
Antikrist neće izgledati kao neprijatelj
Prema Sheenu, najveća prijevara neće doći kroz otvoreni napad na vjeru, nego kroz njezinu suptilnu zamjenu. Antikrist se, tvrdio je, neće predstavljati kao protivnik Krista. Neće nositi oznake zla, niti će otvoreno napadati Crkvu.
Naprotiv govorit će o miru, humanosti, napretku i jedinstvu. Koristit će jezik tolerancije i suosjećanja, ali bez istine. Nudit će bratstvo bez Boga Oca.
Krist je upozorio da će zabluda biti toliko uvjerljiva da bi, kad bi bilo moguće, prevarila i izabrane. Sv. Pavao piše da se Sotona prerušuje u anđela svjetla (usp. 2 Kor 11,14). Upravo u toj sličnosti leži opasnost.
Lažna religija bez križa
Sheen je naglašavao da će se pojaviti „religija bez križa“. Bit će to duhovnost bez pokajanja, zajedništvo bez istine, moral bez odgovornosti.
Antikrist neće ukinuti religiju on će je preoblikovati. Govorit će o Kristu kao velikom učitelju, ali će iz njegove poruke ukloniti obraćenje, grijeh i spasenje. Ljubav će ostati riječ, ali bez žrtve.
U takvom sustavu dobro i zlo postaju relativni pojmovi. Istina postaje osobni osjećaj. A čovjek postaje mjerilo svega.
Isus je u pustinji bio iskušan kruhom, spektaklom i vlašću. Te iste kušnje, tvrdio je Sheen, vraćat će se kroz povijest ali u modernim oblicima. Sloboda će se mijenjati za sigurnost. Istina za popularnost. Vjera za ideologiju.
Kruh će postati sredstvo kontrole, propaganda će zamijeniti razum, a politika će pokušati zauzeti mjesto religije. Umjesto grada Božjega, gradit će se grad čovjeka bez Boga.
Jedna od najsnažnijih Sheenovih misli bila je upozorenje na stvaranje „protucrkve“ strukture koja izvana podsjeća na Crkvu, ali bez njezina božanskog sadržaja.
Bit će to zajednica koja govori o ljubavi, ali bez istine. O jedinstvu, ali bez pokajanja. O miru, ali bez Krista.
Ljudi su, govorio je, gladni Boga ali često odbijaju klanjati se Bogu. Zato će prihvatiti univerzalnost bez Oca, bratstvo bez križa.
Što to znači za nas danas?
Danas živimo u vremenu kada je sve dostupno informacije, mišljenja, ideologije, duhovnosti. No upravo u toj buci postaje teško razlučiti istinu od njezine kopije.
Društvene mreže, mediji i javni prostor puni su poruka o toleranciji, napretku i slobodi. Ali pitanje je: vodi li nas to bliže Kristu ili dalje od Njega? Jesmo li postali osjetljiviji na grijeh ili smo ga prestali tako nazivati?
Možda najveća kušnja našeg vremena nije otvoreni progon vjere, nego njezino razvodnjavanje. Kada se križ ukloni, a ostane samo poruka “budi dobar”, kršćanstvo postaje prihvatljivo svima ali više ne spašava.
Kako se zaštititi od prijevare?
Sheen je bio jasan: odgovor nije u strahu, nego u milosti.
Redovita molitva.
Sakramenti.
Poznavanje Svetog pisma.
Vjernost Crkvi.
Onaj tko živi u istini, prepoznat će laž. Onaj tko poznaje Krista, neće se zadovoljiti njegovom kopijom. Crkva je kroz povijest prolazila kroz krize, ali je uvijek iznova ustajala. Njezini Veliki petci nikada nisu bili kraj nego uvod u uskrsno jutro.
