Mnogi ljudi danas nose teret koji ne znaju objasniti. Unatoč trudu, molitvi i radu, u životu se ponavljaju isti problemi: nemir u obitelji, bolesti, financijske poteškoće ili osjećaj da nešto stalno koči napredak.
U takvim trenucima nameće se pitanje postoji li duhovni uzrok koji treba prepoznati? Biblija govori o blagoslovu, ali i o prokletstvu. No još snažnije govori o oslobođenju koje dolazi po Isusu Kristu. Upravo tu započinje put prema pravom Božjem miru.
U vremenu kada mnogi ljudi osjećaju nemir, tjeskobu i ponavljajuće životne poraze, sve češće se postavlja pitanje: postoji li duhovno prokletstvo? Je li moguće da određeni obrasci patnje, bolesti ili razdora imaju dublji, duhovni uzrok?
Biblija jasno govori o blagoslovu i prokletstvu. U knjizi Ponovljeni zakon, posebno u 28. poglavlju, opisuje se razlika između poslušnosti Bogu i posljedica neposluha. Blagoslov dolazi iz zajedništva s Bogom, dok prokletstvo nastaje kada čovjek svjesno ili nesvjesno prekida taj odnos.
No važno je naglasiti: Bog ne želi čovjekovu propast, nego njegovo obraćenje i ozdravljenje.
Kada nešto u životu stalno ide po zlu
Duhovno prokletstvo ne znači uvijek dramatične događaje. Ponekad se očituje kroz ponavljajuće obrasce: stalni financijski neuspjesi unatoč trudu, generacijske bolesti, raspadi brakova koji se ponavljaju kroz obiteljsku lozu, duboki nemir bez vidljivog razloga.
Neki duhovni autori upozoravaju da određeni grijesi mogu otvoriti vrata duhovnom neredu: trajno nepraštanje, svjesno odbacivanje Božjih zapovijedi, bavljenje okultnim praksama, idolopoklonstvo modernog doba (novac, slava, moć).
Idol ne mora biti kip. Idol može postati sve ono što zauzima Božje mjesto u srcu. Kada čovjek uporno bira put bez Boga, posljedice se ne vide uvijek odmah, ali se s vremenom nakupljaju.
Moć riječi i duhovne veze
Riječ ima snagu. U Svetom pismu vidimo koliko su blagoslov i prokletstvo povezani s izgovorenom riječju. Posebno je opasno kada autoriteti roditelji, učitelji ili duhovni vođe izgovaraju teške, osuđujuće riječi.
Negativne riječi mogu ostaviti dubok trag u čovjekovoj nutrini. Ako nisu iscijeljene oprostom i molitvom, mogu postati teret koji prati osobu godinama.
Biblija u Poslanici Galaćanima podsjeća da je Krist postao „prokletstvo za nas“ kako bi nas oslobodio svakog ropstva. To znači da nijedno prokletstvo nije jače od Kristove žrtve.
U Njemu postoji izlaz.
Put prema oslobođenju i miru
Oslobođenje ne dolazi kroz strah, nego kroz povratak Bogu. Prvi korak je iskreno pokajanje i priznanje vlastitih pogrešaka. Drugi je oprost čak i onda kada je teško.
Treći korak jest svjesno odricanje od svega što nije od Boga: okultnih praksi, magije, horoskopa, vračanja, zazivanja duhova. Sve to otvara vrata duhovnoj zbunjenosti.
Molitva oslobođenja može biti jednostavna, ali duboka:
„Isuse Kriste, vjerujem da si na križu ponio svako prokletstvo. Odričem se svakog zla i primam Tvoj blagoslov. Ispuni me svojim mirom.“
Kada čovjek ponovno uspostavi odnos s Bogom, dolazi nutarnji mir koji nije ovisan o okolnostima.
Krist je iznad svakog prokletstva
Najvažnija poruka jest ova: nijedno duhovno prokletstvo nema posljednju riječ. Posljednju riječ ima Krist.
On nije došao da zastraši čovjeka, nego da ga oslobodi. Ondje gdje je bila tama, On donosi svjetlo. Ondje gdje je bio strah, On daje sigurnost. Mir se ne vraća magijom ni formulom, nego odnosom s Bogom.
I upravo u tom odnosu započinje pravo duhovno ozdravljenje.
Ovaj članak temelji se na javnim duhovnim razmišljanjima fra Ive Pavića, prilagođeno i prošireno za potrebe portala Rastimo u vjeri.
