U vremenu kada se često govori o sebičnosti i ravnodušnosti, priča o jednom dječaku vraća vjeru u dobrotu ljudskog srca.
Marek Poničan (14) iz Bačkog Petrovca i ove je godine pokrenuo veliku humanitarnu akciju, nastavljajući put koji je započeo još kao mali dječak put darivanja, suosjećanja i tihe, ali snažne ljubavi prema djeci koja pate. piše Telegraf.
Džeparac pretvoren u radost
Kao i prethodnih godina, Marek je i ove zime odvajao vlastiti džeparac kako bi pripremio paketiće za djecu. U njegovoj plemenitoj namjeri pridružili su se i brojni ljudi dobrog srca koji su pomogli donacijama.
Prvi paketići već su pronašli put do dječjih ruku, a završni i najemotivniji dio akcije tek slijedi velika podjela paketa mališanima u Dječjoj bolnici u Novom Sadu.
Sve transparentno i s ljubavlju
Marekova majka Milota redovito putem društvenih mreža obavještava javnost o tijeku akcije, čineći sve potpuno transparentnim.
Prvi paketi podijeljeni su djeci u Udruženju osoba s invaliditetom „Zagrljaj“, zatim u Udruženju „Mi“, a kruna cijele akcije bit će podjela čak 200 paketića djeci koja će blagdane dočekati u bolničkim sobama, daleko od svojih domova.
Marek osobno sudjeluje u svakom koraku peče kolače i medenjake, kupuje sokove i slatkiše te sam pakira poklone, želeći svakom djetetu darovati osmijeh i osjećaj da nije zaboravljeno.
Dječak koji živi humanost
O ovom iznimnom dječaku već se ranije pisalo, ali njegova priča iz godine u godinu dobiva novu dubinu. Marek ne skida osmijeh s lica, iz njegovih očiju zrače toplina i iskrena radost, a mnogi kažu kako djeluje kao dijete koje je poslano da razveseljava druge.
Njegova majka s ponosom ističe da je humanitarni rad dio Marekova svakodnevnog života. Tijekom cijele godine sudjeluje u raznim akcijama prodaje limunadu, keksiće, skuplja sredstva i pomaže gdje god može. Za njega to nije povremena odluka, već životni put koji je svjesno odabrao.
Bolna uspomena koja je rodila dobrotu
Iza Marekove nesebične dobrote krije se duboko dirljiva i bolna priča. Prije nekoliko godina njegova mlađa sestra Martina, beba mlađa od šest mjeseci, ležala je upravo u toj istoj bolnici u Novom Sadu.
I ona je trebala dobiti paketić, ali ga, nažalost, nikada nije primila ondje je preminula.
Marekova majka prisjetila se trenutka koji je sve promijenio:
ispričala sam mu koliko su se djeca radovala paketićima u bolnici i kakva je sreća vladala među njima. Tada je Marek rekao da želi pokušati učiniti nešto za tu djecu. Iz te tuge rodila se misija koja traje i danas.
Uspomena koja donosi nadu
Kao trajnu uspomenu na svoju sestru Martinu, Marek svake godine daruje radost najmlađima baš onako kako je i njegova sestra bila razveseljena u bolnici. Njegova djela svjedoče da bol može postati izvor ljubavi, a gubitak snaga za činjenje dobra.
Marekova priča podsjetnik je svima nama da jedno dječje srce, ispunjeno suosjećanjem, može promijeniti svijet barem onaj mali, ali najvažniji, svijet dječjih osmijeha.
