Molio sam za suprugu, a još sam sam što Bog sada traži od mene?

Mnogi vjernici danas iskreno priznaju: „Molio sam za suprugu“ ili „Molila sam za supružnika, ali još uvijek sam sam ili sama.“ Ta tiha bol često prerasta u pitanje koje se rijetko izgovara naglas: što sada? Je li Bog zaboravio? Jesam li nešto pogrešno učinio? Ili je ovo razdoblje dio većeg plana koji još ne vidim?

Autor teksta, koji aktivno sudjeluje u vođenju zajednice mladih samaca, svjedoči koliko je ta tema prisutna među vjernicima  osobito onima u kasnim dvadesetima, tridesetima i četrdesetima.

Čežnja za brakom nije slabost, nego želja koju je Bog često sam stavio u ljudsko srce. No čekanje zna biti teško, zbunjujuće i duhovno iscrpljujuće.

1. Vjera traži korak: moliti, ali i djelovati

Molitva i vjera temelj su kršćanskog života, ali Sveto pismo jasno govori da je vjera bez djela mrtva. Isto vrijedi i za želju za brakom.  Ako čeznemo za zajedništvom, ali nismo spremni izaći iz zone sigurnosti, upoznavati ljude, započeti razgovor, riskirati odbijanje ili ući u odnos  promjena se neće dogoditi sama od sebe.

To ne znači neodgovorno „skupljati izbore“, nego moliti s nakanom, postiti, graditi odnose, biti otvoren novim prilikama i upoznavati druge u zdravom, odgovornom i kršćanskom kontekstu. Bog ne djeluje magijski dok mi stojimo po strani. On nas poziva na suradnju, hrabrost i ustrajnost.

2. Kada dobra želja postane idol

Svaka želja, pa i ona sveta, može postati idol ako nadvlada našu čežnju za Bogom. Autor iskreno priznaje vlastito iskustvo  snažnu želju za kupnjom kuće koja je u jednom trenutku potisnula odnos s Bogom. Isto se može dogoditi i s brakom.

Mudre izreke jasno poručuju: „Mnogo je namisli u srcu čovječjem, ali što Jahve naumi, to i bude“ (Izr 19,21).

Pitanje nije želimo li brak, nego je li Bog i dalje na prvom mjestu. Naši planovi, kriteriji i očekivanja nikada ne mogu biti dublji, mudriji i sigurniji od Božjeg pogleda na naš život.

3. Bog zna što je najbolje  i kada

Isus nas u Evanđelju podsjeća na ptice i ljiljane (Mt 6,25–34). Ako Bog brine za stvorenja, koliko će više brinuti za čovjeka koji Mu želi ostati vjeran? Ključ nije u forsiranju, nego u poslušnosti i povjerenju.

Bog neće spriječiti čovjeka da uđe u odnos ili brak mimo Njegove volje, ali takav put često donosi više rana nego radosti. Veza koja udaljava od Boga nikada ne može biti blagoslov, ma koliko izgledala kao rješenje samoće.

Ponekad je bolje biti sam s Bogom, nego u vezi koja razara vjeru, mir i dostojanstvo srca.

Vrijeme samoće ne mora biti praznina. Ono može biti prostor rasta, sazrijevanja, dubljeg upoznavanja sebe, vlastitih granica i onoga što doista tražimo u budućem supružniku.

Sve to su darovi koje često prepoznamo tek kasnije. Bog nije spor. On je vjeran. I kada odgovor kasni, to ne znači da je molitva ostala neuslišana.