Ponekad sakriješ štetu koju si napravio, a ponekad se povučeš dok ne pronađeš izlaz iz situacije ili način da je opravdaš.”
O skrivanju čitamo i na prvim stranicama Biblije kad su se Adam i Eva skrili od Gospodina nakon grijeha kojeg su počinili. Očito od samih početaka grijeh i skrivanje idu jedno uz drugo.
Postoji dosta situacija u kojima se čovjek skriva, tako često bježimo od svoje istine, koja je nerijetko tako teška i mučna, ali nas jedina može osloboditi.
Skrivamo se iza poroka, iza ljudi, iza raznih ovisnosti, skrivamo se iza blještavila ovog svijeta, iza lažnih maski, skrivamo se iza uspjeha, karijera. Bježimo u mjestu. Puni su nam rasporedi, a prazne nam duše. Postajemo pomalo kao okrečeni grobovi. Ponekad je razotkrivanje tako ljekovito, koliko god možda boljelo. Dopusti Gospodinu da vidi tvoju sramotu, tvoje neuspjehe, tvoje padove, dopusti mu da te izliječi – On će te zaogrnuti, On će učiniti da pobjedonosno stojiš na svojim ruševinama. Gospodin koji je jedina hridina neka nam bude štit, utvrda i oslonac.
