Jednog srpanjskog dana na društvenim mrežama privukao me naslov svjedočanstvo kćeri sotonista iz Hrvatske. Kliknula sam i pogledala podcast HopeCast, u kojem je gostovala Stela Juriček.
Već nakon slušanja naručila sam njezinu knjigu Tko sam ja? Tko si ti? želeći dublje razumjeti kako je osoba s tako bolnim i izopačenim djetinjstvom uspjela nadvladati traume i procvjetati u radosnu, hrabru i ispunjenu kćer Božju.
Dok bi mnogi, suočeni s nasiljem, bludnošću i okultizmom u najranjivijim godinama, završili slomljeni ili na rubu psihijatrijske pomoći, Stela Juriček, rođena Osječanka koja danas živi u Zagrebu, izabrala je drugi put. Danas je supruga i majka troje djece, diplomirana teologinja, kršćanska savjetnica i evangelizatorica – ali prije svega, žena koja uistinu živi kao kći Boga živoga.
Razlog njezine preobrazbe? Onaj jedini istinski koji može slomljeno srce pretvoriti u izvor života – Isus Krist. Ono što me posebno oduševilo kod Stele i potaknulo da joj se osobno obratim jest njezina autentičnost i hrabrost da prizna vlastite slabosti. piše portal: Vjera.hr
Razgovarali smo sa Stelom, a svima koji žele čuti njezinu priču preporučujemo i knjigu – dirljivo svjedočanstvo puta od „kćeri sotonističke“ do „kćeri sionske“.
Svjedočite otvoreno u knjizi da je vaš zemaljski otac bio sotonist. Što to točno znači – što je prakticirao i kako vas je odgajao?
Stela: Kada kažem da je moj otac bio sotonist, ljudi često pomisle da ga time želim degradirati ili prikazati u negativnom svjetlu. No to nije tek etiketa, nego stvarnost. On je doista bio čovjek koji je svim srcem, bićem služio sotoni. Dok je bio mlad, prinosio je i životinjske žrtve. Imao je čak i torbu na kojoj je pisalo: bolje u paklu vladati nego u raju služiti. Bio je duboko poremećena osoba koja se bavila okultnim praksama – koristio je visak i rašlje, proricao iz kave bolje od mnogih vračara, bavio se tarotom i vježbao transcendentalnu meditaciju.
Do te mjere da sam prestala vidjeti smisao u obrazovanju ili radu, jer sam vjerovala da sve ionako završava smrću. U takvom stanju nisam razumjela gdje je Bog i zašto šuti. Jasno sam vidjela kako sotona i demoni djeluju iz dana u dan, kako me tlače i muče.
mogla spavati noćima jer sam slušala glasove koji su vrištali u mojoj glavi. Bila sam potpuno obuzeta i opsjednuta neprijateljem, nesposobna pronaći mir u svojoj duši, bilo gdje i u bilo čemu. Upravo onako kako Biblija opisuje – bez nade i bez Boga u ovome svijetu.

Na vani je to izgledalo kao stalna pobuna protiv svega i svakoga. Nisam se htjela pokoriti ničemu i nigdje nisam vidjela smisao. Izgledala sam kao buntovnik bez razloga, kao netko tko je već unaprijed izgubljen slučaj. No iza svega toga krilo se nešto dublje – praznina. A upravo ta praznina paralizira.
I sami ste prakticirali okultno. Jeste li bili svjesni postojanja zlih duhova ili ste na neki drugi način sebi objašnjavali nadnaravne stvarnosti kojima ste svjedočili kao dijete i adolescentica?
Stela: Apsolutno sam bila svjesna djelovanja zlih duhova. Oni su mi bili jasniji i stvarniji od mojih prijatelja. Ali ono što mi nikako nije bilo jasno jest gdje je Bog u svemu tome. Pitala sam se zar nešto nije u redu kada neprijatelji djeluju tako slobodno, a Bog se ne upliće. To je stalno bilo moje pitanje – gdje je Bog, zašto ne dođe, zašto me ne izbavi iz svega toga? Nisam mogla razumjeti Njegovu šutnju. Samoubojstvo je za mnoge postalo konstanta, poput sjene.
To nije samo prolazna misao, nego konstanta koja se provlači kroz svakodnevicu. Nekada sam o njoj razmišljala površno, a nekada detaljno, s planovima i detaljima izvedbe. U nekim razdobljima djeluje tiše, ali se uvijek vraća. Iza svega stoji ista filozofija: ako ćemo jednoga dana svi umrijeti, zašto čekati taj dan? Zašto ne ubrzati ono što ionako dolazi?
Spominjete da su beznađe i očaj toliko preuzeli vaš život da ste željeli počiniti suicid. Sjećate li se kakve su vam misli prolazile kroz glavu i kakve poruke vam je slao otac laži o vašem identitetu?
Stela: Moj život bio je utjelovljenje onoga što Pismo kaže: bez Boga i bez nade u ovome svijetu. U meni je vladao potpuni očaj, koji se izvana očitovao kao nezainteresiranost za život. Ali u mojoj unutrašnjosti bila je praznina koja je vrištala.
Život mi nije imao nikakvog smisla. Ni učenje, ni škola, ni udaja. Sve se činilo besmislenim jer, ako ćemo na kraju samo umrijeti i nestati, čemu onda išta? Takav stav oblikovan je odgojem u kojem je sve bilo relativno i podložno osobnoj procjeni. Ništa nije bilo čvrsto, ništa apsolutno, sve se vrtjelo oko subjektivnog doživljaja. A meni je upravo takav pristup životu bio dokaz besmisla.
Logičan zaključak u mojim očima bio je jasan – oduzeti si život i time prekinuti svu patnju. Tada sam mislila da sam trudna, a čak i u svom bezbožnom načinu života nisam podržavala abortus. Nisam vidjela izlaz. Nisam vidjela svjetlo. U svojoj zbunjenosti i očaju smatrala sam da jedini put naprijed vodi kroz smrt. Toliko sam bila zarobljena beznadom da sam se, zajedno s prijateljicom, popela na zgradu od jedanaest katova, odlučna sve završiti. O tom događaju pišem detaljnije u knjizi, pa ne bi dalje ovdje.
Možete li opisati trenutak kada ste upoznali Isusa Krista? Kako ste spoznali da je stvarno živ? Je li to osjećaj, spoznaja ili nešto drugo?
Stela: Uvijek sam znala da je Isus živ. Nikada nisam sumnjala u Njegovu stvarnost. Samo mi nije bilo jasno zašto nije prisutan na način na koji je neprijatelj. No, ono što tada nisam razumjela bilo je to da Bog ne igra po mojim pravilima. On ne odgovara na moja očekivanja, već uvijek djeluje isključivo na temelju svoje pisane Riječi. Ako sam htjela vidjeti Njegovo djelovanje, morala sam Mu vjerovati na temelju onoga što piše, a ne na temelju svojih potreba i zamišljenih scenarija.
Kada sam čula da Isus ima plan za moj život, rekla sam: U redu, Bože. Osamnaest godina sam živjela bez Tebe. Sada Ti dajem sljedećih osamnaest, pa ćemo onda vidjeti što je bolje. Danas, nakon dvadeset i četiri godine, znam da se nikada ne bih vratila natrag. Isus je živi Bog.
On nije osjećaj, nije maglica, nisu leptirići u trbuhu. On je stvarni Spasitelj koji je u jednom povijesnom trenutku položio svoj život za naše grijehe, kako bi nas vratio Ocu, da budemo prihvaćeni u Njegovoj prisutnosti i ponovno živimo u zajedništvu s Njim, vršeći Njegovu volju na ovoj zemlji.
A osjećaj tog života s Njim – neusporediv je i predivan. Zato danas mogu reći: nema ničega na ovome svijetu što bih uzela natrag umjesto Njega. On je jedini koji daje mir u duši, sigurnost u srcu i nadu za sutra. Ako još uvijek tražiš smisao, ako se pitaš gdje je Bog dok se boriš s tamom, znaj – On je tu. Isus je živ i dalje spašava.
Vjera:Što je Isus učinio za vas? Koje su bile prve promjene u vašem životu?
Stela: Prva pobjeda koju mi je Isus dao bila je pobjeda nad strahom. Zrinka, ja nisam mogla noću prijeći od točke A do točke B bez da trčim. Kao što u Izrekama 28,1 piše, bezbožnik bježi i kad ga nitko ne progoni – to sam bila ja. Strah me gušio, zamišljala sam najgore, da će me netko napasti, opljačkati, povrijediti. Nisam mogla hodati cestom mirno, nego sam uvijek morala trčati.
Ali onaj dan kad sam predala život Isusu, iste večeri, dok sam se vraćala kući, dogodilo se nešto što nikad prije nisam doživjela. Hodala sam polako, bez straha, i pjevala. To je bio prvi put da sam mogla hodati u miru.
Knjiga nosi naziv ‘Tko sam ja?’ Pretpostavljam da je upravo to bio ključ vašeg iscjeljenja. Stela, što vam je Isus otkrio o vama?
Knjiga nosi naslov ‘Tko sam ja? Tko si ti? Isprva je započela kao osobno svjedočanstvo. Ali kako sam ju pisala, postajalo mi je jasno da Bog kroz nju želi reći nešto više. Pitanje Tko sam ja? postalo je ključno pitanje suvremene psihologije, koja se neprestano vrti oko samousavršavanja, oko potrebe da više volimo sebe kako bismo navodno mogli više voljeti druge.
No Bog ne želi da ostanemo na tome. On želi da naglasak stavimo na pitanje Tko si ti? Tko si ti, Bože? Tko si ti uistinu? Tko je Bog Biblije? Jer tek kada otkrijemo Njega, tek kada On pokaže tko je On, onda nam može otkriti i tko smo mi.
U tom svjetlu, Bog mi je pokazao da sam ja MAMA U MISIJI. Pokazao mi je da sam stvorena da budem Njegova strijela, odapeta iz Njegove ruke, da pogađam cilj i radim za Njegovo kraljevstvo. I svaki put kad me On odapne, moj je zadatak pogoditi metu i biti dio promjene u ljudskim životima.
Oprostili ste svome ocu sve, a čak ga i opravdavate. Kako je to bilo moguće?
Stela: Oprostila sam svom ocu jer je to zapovijed koju nam Bog daje. Isus jasno kaže da, ako mi ne oprostimo drugima, ni Otac neće oprostiti nama.
Ali vjerujem da to ide i dublje od same poslušnosti zapovijedi. Ja mogu oprostiti zato što znam da je Bog oprostio meni. Ipak, u ovom slučaju, nije se radilo samo o tome. Kada je moj otac sagriješio protiv mene, duboko vjerujem da to nije bio on.
U jednom videu na kanalu MAMA U MISIJI na YouTubeu govorim o tome kako je neprijatelj iskoristio mog tatu kao praznu ljušturu, kao oruđe kojim je htio uništiti mene. On je bio kanal kroz koji je zlo pokušalo razoriti moj život. Tog dana, kad sam se vratila kući nakon mjesec dana i kad sam ga prvi put pogledala u oči dok me pitao gdje sam i zašto nisam spavala doma, shvatila sam da moj pravi neprijatelj nije on, nego onaj koji ga je iskoristio.
Danas ste supruga, majka troje djece, teologinja, kršćanska savjetnica i evangelizatorica i oprostili ste ocu. Ljudskim očima gledano – nemoguće. Borite li se još uvijek s traumama i posljedicama takvog odrastanja ili je sve iscijeljeno?
Biblija kaže da smo novo stvorenje u Kristu Isusu. To je istina. Ali postoji jedan teološki izraz koji to opisuje – već, ali ne još. U Kristu smo novi stvor, u Njemu smo slobodni, iscijeljeni, sjedimo Bogu zdesna. A ipak, još uvijek živimo u ovom svijetu.
To je ono što Pismo naziva progresivnim posvećenjem. Dan za danom pozvani smo preobličavati se u sliku našega Spasitelja. Ako bih rekla da je sve završeno i da nemam više borbe, lagala bih. I danas kod sebe vidim ponašanja koja ne proslavljaju Boga, misli i reakcije koje nisu njemu ugodne.
Ali upravo tu vidim potrebu potrebu za Spasiteljem, potrebu za evanđeljem iznova i iznova. To je zapravo moja snaga. Mogu biti svjesna svoje slabosti, a time i još više svjesna svoga Gospodina. I zato mogu odvažno reći i svjedočiti da je Isus odgovor ne samo za jučer, nego i za danas.
Što je projekt Mama u misiji?
Stela: MAMA U MISIJI je danas naziv službe u koju me Bog pozvao upravo u mom najdubljem očaju. U trenutku kada sam mislila da trebam biti najučinkovitija za Njegovo kraljevstvo, doživjela sam vlastiti pad. Nisam ostvarila rezultat kakav sam očekivala, a upravo tada me On pozvao u nešto veće nego što sam ikada mogla zamisliti.
O tome pišem i u svojoj knjizi, osobito pred kraj, kada govorim o našem odlasku u misiju. Danas je MAMA U MISIJI platforma na kojoj se odvažno govori o izazovima svakodnevnog života i majčinstva, o temama koje nisu ni ugodne ni popularne, ali su prijeko potrebne kako bismo se međusobno ohrabrile na hrabar hod s Gospodinom Isusom.
MAMA U MISIJI je i web stranica na kojoj se može naručiti moja knjiga, pronaći besplatni materijali i preuzeti PDF-ovi. Na društvenim mrežama i YouTubeu već sada izlaze videi koji dolaze iz trenutne inspiracije, a uskoro planiram pokrenuti i podcast Mama u izazovu. U njemu ćemo otvoreno govoriti o izazovima majčinstva, uključujući i one tamne strane o kojima se inače šuti
U našem je društvu okultizam vrlo prisutan. Mnogi ljudi, čak i vjernici u Isusa, kao da su zarobljeni u okovima okultizma svojih obitelji. Padaju pod težinom prokletstava koja zazivaju njihovi bližnji ili oni sami. Što biste poručili tim ljudima – što činiti, kako se osloboditi?.
Puno je potreba, puno je problema i izazove s kojima se ljudi susreću. Tako bih Vam predložila par stvari. Prvo i osnovno, da li su predali svoj život Gospodinu Isusu Hristu?
Da li slijede, da li su prihvatili, da li slijede njegova učenja? Jer Isus kaže, ako me ljubite, vršit ćete moje zapovjedi, a moje zapovjedi nisu teške. I osobno vjerujem da postoji sloboda u Isusu Hristu. I ako naši životi slijede njegovu nauku, Isus je obećao po svom duhu da će nas povesti u svu istinu i da će nas ta istina osloboditi. I ako postoji određeno zarobljenost, ako nema slobode, potražila bi pomoć. Bog će vas najbolje usmjeriti. Osobno radim sa ženama i možete me kontaktirati na stela@mamaumisiji.org
Hvala Stela, hvala Gospodinu.