Nema većeg dokaza za prisutnost Svetog Duha negoli je to pokoravanje Božje Riječi.
Jednostavna odana pokornost potpuno ušutkuje svaki nepobožan glas koji nastoji vjernike voditi putem koji ne može ugoditi Bogu, kao što pokazuje primjer Gospodina Isusa: kad ga je đavao iskušavao u pustari, On je ostao pokoran svojem Ocu, tako da se neprijatelj morao povući.
Pokoravanje Boga je nešto ispravno i svojstveno ljudskom rodu, jer je on Njegovo stvorenje. Kad bi bilo drugačije, Božji bi autoritet prestao biti vrhovnim. Stav protivan pokornosti može se odrediti na sljedeći način: provoditi vlastitu volju ne uzimajući u obzir Boga i Njegovu Riječ. Kršćaninu blagoslovi uslijed jedino kada se pokorava, kao što je Isusu Kristu često potvrdio:
„Onaj tko ima moje zapovijedi i čuva ih, on je taj koji me ljubi; a tko ljubi mene, njega će ljubiti moj Otac; i ja ću ga ljubiti i sebe mu očitovati“ ( Ivan 14,21 ).
„Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi svoga Oca i ostajem u njegovoj ljubavi“ ( Ivan 15,10 ).
Ako mislimo da je trajno pokoravanje nešto previše zahtjevno, tada naše ponašanje određuje našu staru narav. Pitanje je: želimo li zadovoljiti svoju samovolju ili ugoditi Bogu? Imajmo na umu sljedeće: istinsku radost iskusit ćemo jedino tada kad osudimo grijeh i pokorimo se Gospodinu.