Izuzetno je važno za naš duhovni rast ispravno promišljati o podnošenju tuđih pogrešaka.
Budući da smo i sami grešni te drugi zbog naše grešnosti trpe, pozvani smo i mi biti strpljivi u podnošenju tuđih pogrešaka. Velika je napast željeti popraviti druge, a da se sami ne popravljamo.
Ponovno nam u pomoć pritječe mudra i oslobađajuća riječ Kempenca: Kad bi svi bili savršeni, što bi onda imali trpjeti od drugih Boga radi?
Ovako smo predodređeni da nosimo bremena jedni drugih jer nitko od nas nije savršen niti bez bremena. Oni ljudi koji imaju oči i sluh za razumijevanje tuđih uvreda i bijeda, rastu u vlastitom kreposnom životu.
Najbolji filtar za procjenu nečijeg kreposnog života su upravo nevolje. Jer prilike ne čine čovjeka slabim, nego pokazuju kakav je.
Najčešće nam na putu oprosta tuđih uvreda stoji naša slabost , komotnost, egoizam ili okolina u kojoj se krećemo. Posvijesti mi Oče da opraštajući od srca tuđe pogreške, brišu se i mnogi moji nedostaci.
Autor: Josip Ćulumović