Jedna od najdubljih i najljepših slika iz Evanđelja je slika Isusa kao Dobrog Pastira i Jaganjca Božjega. U toj slici otkriva se otajstvo Isusove blizine, njegove ljubavi i žrtve za nas.

Isus se u Svetom pismu prikazuje na različite načine – kao Put, kao Vrata, kao Svjetlo svijeta.  No posebno snažno odzvanjaju dvije slike: Isus kao Janje koje se prinosi za naše grijehe, i Isus kao Pastir koji nas s ljubavlju vodi.

Sveti Ivan Krstitelj prvi ga naziva Jaganjcem:
„Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“ (Iv 1,29)

A sveti Pavao dodaje:
„Jer je žrtvovan naš pashalni Jaganjac – Krist.“ (1 Kor 5,7)

Isus je umro na križu upravo u času kada su se u Hramu žrtvovali janjci. Njegova smrt nije slučajna – ona je otkupiteljski čin u kojemu Isus, savršeni Božji Sin, preuzima naše grijehe i otvara nam put u vječni život.

Ali On je i Dobri Pastir, kako sam govori:
„Ja sam Dobri Pastir; poznajem svoje i moji poznaju mene.“ (Iv 10,14)

Ta slika seže još u Stari zavjet:
„Mi smo narod koji on pastiruje, ovce u njegovim rukama.“ (Ps 95,7)
„Kao pastir pase svoje stado; u naručju svom skuplja janjce, vodi ovce s pažnjom.“ (Iz 40,11)

Vrhunac te povezanosti nalazi se u knjizi Otkrivenja, gdje Isus istodobno biva prikazan i kao Janje i kao Pastir:
„Jer Jaganjac koji je posred prijestolja past će ih i voditi ih na izvore životvorne vode.“ (Otk 7,17)

Ova slika u sebi nosi duboku poruku: Isus je postao jedan od nas – janje među ovcama, brat u čovještvu – ali je i naš Spasitelj i Vođa, koji nas s ljubavlju vodi k Ocu.

U njemu prepoznajemo Božju nježnost, snagu i blizinu. On zna naše slabosti, nosi nas kad padnemo i pokazuje nam put prema životu.