„Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina i čija je nada Gospodin.
Jer on će biti poput stabla zasađenog pokraj vode, koje pušta svoje korijenje uz rijeku, i neće se bojati kada dođe vrućina; ali će mu list biti zelen i neće se brinuti u sušnoj godini niti će prestati donositi plod” (Jeremija 17:7-8, NKJV).
Razmislite o onome koji se uzda u Boga u teškim situacijama: “Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina i čija je nada u Gospodinu.”
Ovaj kršćanin je “podmetnut”. Ima korijenje, stabilnost, rezervoar žive vode. On se uvijek širi, plodan i zelen od svježeg života. Razmotrite ponovno gdje Sveto pismo kaže: “[On] neće biti tjeskoban [strašljiv] u godini suše…” (Jeremija 17:8). Kad stvari postanu intenzivne i mučne, on se neće bojati.
Ta osoba kaže: “Isuse, odustajem od bilo koje osobe da me izbavi iz moje kušnje. Ti si mi jedina nada. Očekujem od tebe da me izvučeš iz ovoga.” Gospodin želi takvu vjeru od nas u svakodnevnim stvarima. Možete prigovoriti: “Ali, brate Dave, ja sam još uvijek nezaposlen, još uvijek imam problema.” Još uvijek moramo vjerovati Božjoj riječi kada kaže: “Vjeruj mi i bit ćeš blagoslovljen!”
Možete odgovoriti: “Ne znam što ću učiniti. Izgleda tako beznadno. Ne vidim nikakav znak pomoći ili izbavljenja.” Na sve te stvari Bog i dalje govori: “Vjeruj mi, dijete moje, i bit ćeš blagoslovljen.”
Nije važno je li vaše suđenje s vašom obitelji, s vašim poslom ili s opskrbom. Ako se potpuno pouzdate u njegovu Riječ i njegovu vjernost, Bog je obećao da će vas blagosloviti; i ne može lagati. Kad dođu vrućine, nećete ni smetati. Kad zapuše vjetar, bit ćeš jak jer ćeš mu naučiti vjerovati. Bit ćeš zeleno stablo koje donosi obilne plodove povjerenja, a svi oko tebe dobit će nadu i ohrabrenje dok budu gledali tvoje tiho povjerenje.
Autor: David Wilkerson