“Uistinu, uzalud sam čistio srce svoje i prao ruke svoje u nevinosti” (Psalam 73:13, ).
Asaf, pisac ovog psalma, bio je toliko zbunjen svojim patnjama u usporedbi s lakim životom zlih da je zamalo skliznuo u jamu apsolutne nevjere. Bio je spreman optužiti Boga da ga je napustio, da ga nije briga. Na trenutak je bio spreman napustiti bitku i potpuno odustati.
Ovaj pobožni čovjek sigurno je pomislio: “Činio sam dobro i podnosio poteškoće sve ovo vrijeme, ali nije bilo uzalud. Sva moja marljivost, moje hvaljenje i štovanje, i moje proučavanje Božje Riječi bili su beskorisni i uzaludni. Postupio sam ispravno, ali i dalje patim, a to nema smisla. Kakva je korist od toga?”
Ljubljeni, morate biti oprezni. Kad se dogodi nesreća, kad dođe kušnja, kad tuguješ, trebaš čuvati svoje srce da ne posklizne.
Možda niste u Asafovom stanju, patite i testirani ste, ali možda poznajete nekoga tko prolazi kroz nešto slično. Iznenadna nesreća možda je zadesila pobožnog rođaka, prijatelja ili člana crkve, nekoga koga poznajete tko postupa ispravno, a vi ste pitali: “Zašto, Bože? Kako si to mogao dopustiti? Ta osoba je tako pravedna.”
Asaf je otišao u hram i pomolio se. Tada je Duh Sveti progovorio Asafu: “Doista si ih postavio na skliska mjesta; bacio si ih u propast” (Psalam 73,18).
Asaph je shvatio: »Nisam ja taj koji se poskliznuo. Zli klize i idu ravno u propast.” Asaf je počeo sagledavati cijelu sliku i obradovao se. “Tijelo mi i srce klonu, ali Bog je snaga srca moga i dio moj dovijeka” (Psalam 73,26). Mogao je reći: “Da, moja snaga popušta. Izdržavam veliku bitku, ali nisam sam u svojim borbama. Imam Oca punog ljubavi na nebu i on bdije nada mnom!”
Kad dođe vrijeme tvoje tuge ili patnje, idi u tajni ormar. Ostani nasamo s Bogom i zavapi mu. Ako nađete vrijeme nasamo s Ocem u molitvi, on će vas ojačati i dati vam razumijevanje.