Toliki vjernici žude za probuđene i govore o tome koliko nam je ono potrebno u današnje vrijeme. Problem je u tome što često ne uključimo sve dijelove koji su potrebni za oživljavanje.
Pogledajmo jedan određeni stih u Starom zavjetu na koji mi je moj prijatelj Gary Wilkerson nedavno ukazao; stvarno izlaže tri važna elementa koja su nam potrebna da potaknemo preporod.
“Neka prorok koji usni san priča san, ali onaj koji ima moju riječ neka govori moju riječ vjerno. Što slama ima zajedničko s pšenicom? govori Gospodin. Nije li moja riječ kao oganj, riječ je Gospodnja, i kao čekić koji razbija stijenu?” (Jeremija 23:28-29, ESV).
Ovaj bi se stih u početku mogao činiti pomalo čudnim, ali strpite se. Imate žito, čekić i vatru. Većina nas vjerojatno voli zvuk pšenice; to je općenito dobra slika. To znači da ćemo jesti kruh, a svatko voli dobar svježe pečeni kruh. Želimo imati ispunjen duhovni život poput žita, a ne slame. Vatra je malo oštrija, ali svi bismo trebali željeti imati vatrenu strast prema Božjim zapovijedima, zar ne? Čekić Božje Riječi je teže pronaći privlačnim. Predstavlja poziv na pokajanje, čvrstu naredbu da se odvratimo od puteva svijeta, udarac koji slama grijeh i popravlja. Možda to želimo za druge ljude, ali nije lako željeti taj čekić za sebe.
Puno puta se vjernici usredotoče na jedan od ova tri aspekta Božjeg poziva, ali nijedan od njih ne djeluje dobro sam. Oni trebaju teći zajedno. Kada govorimo Božju Riječ, to hrani naše duše. To hranjenje donosi vatru za Božje stvari. U tom trenutku, čekić za preobrazbu je prirodan, a ne osuđujući. Bez žita i vatre, čekić samo uništava. Za vjernika punog Svetog pisma i zapaljenog Duhom, čekić je normalan dio duhovnog rasta.
Tek tada ćemo moći pozvati na pokajanje na način koji je iskren, a ne osuđujući, jer također pozivamo ljude da uđu unutra i budu nahranjeni i obasjani božanskom strašću.
