Pakao je stvarnost o kojoj se rijetko govori, ali Sveto pismo jasno upozorava da postoje putovi koji vode u vječnu odvojenost od Boga. Bog ne želi da itko propadne, ali čovjek ima slobodu izbora.
Postoje znakovi koji mogu pokazati da se srce polako udaljava od Boga i upravo su ta upozorenja poziv na obraćenje, a ne na strah. U nastavku donosimo tri ozbiljna znaka koji, ako se u njima prepoznamo, pozivaju na hitan povratak Bogu.
1. Odbacivanje Božjeg oprosta
Jedan od najopasnijih znakova duhovne propasti jest svjesno odbacivanje Božjeg oprosta. To je poput čovjeka koji se utapa, a odbija ruku koja mu se pruža. Isus Krist je dao svoj život kako bi nas oslobodio grijeha, ali taj dar traži slobodan odgovor čovjeka.
Sveto pismo jasno upozorava:
„Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.” (Ivan 3,18)
Tragičan primjer toga je Juda Iškariotski. Nakon izdaje Isusa, umjesto da se vrati Božjem milosrđu, prepustio se očaju (usp. Matej 27,3–5). Odbacivanje oprosta ne vodi slobodi, nego duhovnom uništenju.
2. Život bez pokajanja
Drugi jasan znak duhovne opasnosti jest život u grijehu bez kajanja. Kada čovjek svjesno nastavlja griješiti, a pritom ne osjeća potrebu za promjenom, srce postupno otvrdnjava i gubi osjetljivost na Božju prisutnost.
Apostol Pavao upozorava:
„Plaća za grijeh je smrt, a dar Božji je život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.” (Rimljanima 6,23)
Primjer faraona iz Knjige Izlaska snažno govori o opasnosti oholosti. Iako je vidio Božju silu kroz pošasti, odbio se poniziti.
Njegova tvrdoglavost dovela je do propasti. Pokajanje ne znači savršenstvo, nego stalno vraćanje Bogu, čak i nakon ponovnih padova.
3. Ignoriranje Božjeg glasa
Bog neprestano govori ljudskom srcu kroz savjest, Riječ Božju, događaje i ljude. No ako taj glas sustavno ignoriramo, biramo put koji vodi u vječnu odvojenost od Njega.
Mudre izreke ozbiljno upozoravaju:
„Zato što sam zvao, a vi ste odbili poslušati… smijat ću se vašoj propasti.” (Izreke 1,24–26)
Isus u Evanđelju po Luki (16,19–31) govori o bogatašu koji je živio sebično, ne mareći za druge. Ignorirao je Božji poziv na ljubav i milosrđe te se nakon smrti suočio s vječnim posljedicama.
Božja ruka još je ispružena
Pakao je stvaran, ali Bog ne želi da itko završi ondje. Njegova ruka milosrđa i danas je ispružena prema svakome tko želi promjenu.
Ako u ovim znakovima prepoznaješ vlastiti život, to nije razlog za očaj to je poziv na obraćenje. Bog čeka. Hoćeš li prihvatiti Njegov poziv? Obrati se i pokaj se i biti ćes spašen-
