Sveta misa ima neizmjernu duhovnu vrijednost i Crkva od samih početaka moli za pokojne. No često se postavlja osjetljivo pitanje: pomaže li sveta misa dušama u Čistilištu ako osoba za života nije živjela vjeru, nije išla na misu i nije imala odnos s Bogom?
Upravo na tu opasnu zabludu da se vjera može „nadoknaditi“ nakon smrti više je puta upozoravao i vlć. Zlatko Sudac u svojim duhovnim nagovorima.
Zamislimo situaciju: čovjek za života ne ide na svetu misu, ne moli, ne prima sakramente i ne pokazuje zanimanje za Boga.Kada dođe čas smrti, u oporuci ostavlja velik iznos novca Katoličkoj Crkvi s nakanom da se za njegovu dušu služe svete mise.
Pitanje koje se nameće jest: pomažu li te mise njegovoj duši?
Crkva uči da sveta misa doista pomaže dušama u Čistilištu. No misa nije čarobni čin niti zamjena za život vjere. Ona je plod Kristove žrtve i njezina snaga pretpostavlja barem minimalnu otvorenost čovjeka prema Božjoj milosti za života. Vlč. Zlatko Sudac često je naglašavao da Bog gleda srce, a ne iznos koji netko ostavlja.
Ako je čovjek svjesno i trajno odbacivao Boga, sakramente i obraćenje, novac sam po sebi ne može kupiti ono što se cijeli život odbijalo osobni odnos s Bogom. I ovdje vrijedi: Što tko sije, to i žanje. Pri prosuđivanju toga treba uračunati u to i svagdanje mise, a ne samo obvezatne mise u nedjelju i blagdane.
Tko kaže: „Nedjeljom sam dužan ići na sv. misu a kroz tjedan nisam, zato ne idem.“ Tko tako misli i postupa morat će nakon smrti dugo čekati dok mu sv. misa bude od koristi, budući da ju je za života malo cijenio.
U času smrti svete mise u kojima smo za života pobožno sudjelovali su naše najveće blago. One su za nas vrijednije od onih misa koje će se prikazati poslije naše smrti.“
Ova izuzetna mističarka, imala je kontakte sa dušama iz Čistilišta, razgovarala je s njima, i pomagala im. Što pomaže dušama u Čistilištu, odgovara Marija Simma: „Pitali su me da li paljenje svijeća i uljanica ima neki smisao i vrijednost. Svakako, posebno kada su blagoslovljeni.
A i onda kada nisu blagoslovljeni, jer se svijeće i uljanice kupuju iz ljubavi prema pokojnima. A svaki čin ljubavi ima veliku vrijednost. I blagoslovljena voda je važna, kada je upotrebljavamo u vjeri i pouzdanju.
Svejedno je da li pri škropljenju poškropimo punom šakom ili s nekoliko kapi; preporuča se češće poškropiti s nekoliko kapi i popratiti strelovitom molitvicom za duše čistilišta.
Treba veoma žaliti što u mnogim kućama uopće nema više nikakve škropionice te se i nema prigode da se obavi to pobožno škropljenje blagoslovljenom vodom za duše čistilišta.
Međutim, nakon misne žrtve, najdjelotvornija je krunica. Po krunici se dnevno oslobađaju bezbrojne duše koje bi inače još kroz mnogo godina morale trpjeti.
Pobožnost križnog puta može im donijeti veliko olakšanje. Oprosti imaju neizmjernu vrijednost, kažu duše čistilišta. Oni su usvajanje zadovoljštine koju je Isus Krist prinio svom nebeskom Ocu. Milostinja i dobra djela, posebno darovi u korist misija, pomažu dušama u čistilištu.“
Jako bitno pitanje, koje se postavlja Mariji Simmi jest, „Što duše čistilišta znaju o nama?“
„Duše čistilišta znaju o nama i onom što se ovdje događa mnogo više nego li mi mislimo. One npr. znaju tko je sudjelovao na njihovom sprovodu, da li je pri tome molio ili bio samo prisutan, a da ni riječi molitve nije izrekao, što je danas česti slučaj.
Znaju i to da li je netko otišao iz crkve odmah poslije prikazanja ne sudjelujući u žrtvenom dijelu mise koji najviše koristi dušama čistilišta.
Više se može pomoći pokojnima pobožno sudjelujući u žrtvi mise nego li da se prati pokojne na groblje, jer se tamo često ide gotovo samo zato da nas ljudi vide, a to malo koristi dušama čistilišta.
Duše čistilišta također znaju sve što se o njima govori, što se za njih čini; one su nam mnogo bliže nego li mi mislimo; one su nam posve blizu.“
Napomena: Ovaj članak temelji se na duhovnim razmišljanjima i svjedočanstvima povezanima s knjigom „Moji doživljaji s dušama u čistilištu“. Predgovor knjizi napisali su Don Božidar Medvid i fra Josip Marcelić, koji je ujedno preveo knjigu za izdavača Župni ured Jelsa na otoku Hvaru. Tekst je prilagođen i urednički obrađen za potrebe portala. Rastimo u vjeri.
