Oprost nije slabost, nego snaga koja otvara vrata milosti. Isus nas ne poziva samo na pomirenje On nas uči da je to put do spasenja.
“Ako oprostite ljudima njihove prijestupe, i Otac vaš nebeski će oprostiti vama.”
(Mt 6,14)
Svatko od nas nosi rane neke svježe, neke duboko zakopane. Ponekad su te rane rezultat riječi, izdaje, nepravde ili šutnje onih koji su nam bliski. No što učiniti kad nas netko povrijedi?
U svijetu koji nas uči da se povlačimo, zatvaramo i uzvraćamo, Isus nam pokazuje drugačiji put:
“Ako tvoj brat ima nešto protiv tebe, idi najprije i izmiri se s njim, pa tek onda dođi i prinesi svoj dar.” (Mt 5,23-24)
Oprost nije samo čin dobrote to je Božji zahtjev. Isus ne kaže: “Oprosti ako ti se čini prikladno”, već jasno i izravno: “Oprosti da bi i tebi bilo oprošteno.”
U svakodnevici lako dođe do nesuglasica. Posvađamo se s nekim, zatvorimo srce, držimo ljutnju, a često zaboravimo da vrijeme milosti traje dok još hodamo ovim svijetom. Isus nas upozorava da ne čekamo zadnji trenutak jer duša se čisti dok je još u tijelu.
Ne praštamo jer je to lako nego jer nas to oslobađa.
Oprost ne znači opravdati zlo, već odbiti biti njegov rob. Oproštenje je vrata kroz koja Bog ulazi i liječi sve ono što sami ne možemo izliječiti.
Ako si s nekim u zavadi, ne čekaj. Ako ti srce pokazuje ranu, ne pokrivaj je ponosom.
Priznaj, zatraži oprost, pruži ruku ne zato što drugi to zaslužuju, nego zato što ti želiš biti slobodan.
Isus je na križu molio:
“Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.”
Ako je On mogao oprostiti onima koji su Ga razapeli, kako onda mi možemo odbiti oprost onima koji su nas samo ranili riječju?