Znamo da svi jednom moramo otići s ovoga svijeta. Nitko nije vječan ni mi, ni naši najmiliji. Kada nas netko drag napusti, bol je neizbježna.
Srce nam se slama, a duša traži smisao u toj tišini koja ostaje iza njih. Ipak, tješi nas misao da odlazimo na bolje mjesto mjesto mira, ljubavi i vječnosti.
Naši voljeni nisu nestali; oni su samo otišli ispred nas. Vjerujemo da nas odozgo čuvaju i da ćemo ih jednog dana ponovno sresti.
Nije lako oprostiti se, ali moramo naučiti radovati se za njih. Jer ako vjerujemo da postoji Nebo, onda znamo da tamo nema boli ni patnje samo spokoj i radost. I zato, iako s tugom, puštamo ih s ljubavlju. U srcima ih čuvamo zauvijek.
Isus je jedini koji može dati život koji ne prestaje. Njegove riječi nisu samo utjeha, već poziv na vjeru, nadu i potpuno predanje.
“Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.”
(Ivan 11,25)
U trenutku kad smrt izgleda kao kraj, Isus govori riječi koje mijenjaju sve: “Tko u mene vjeruje, živjet će – i kad umre.”
To nije samo utješna rečenica za one koji su u boli – to je Božje obećanje, živo i stvarno. I to vrijedi za svakoga tko otvori srce Kristu.
Isus nije došao da popravi život već da nam daruje novi
Kad prihvatiš Isusa kao Spasitelja, ne ulaziš u religiju ulaziš u Život. On ne kaže: “Ja ću ti pomoći kroz ovo“, već: “Ja sam Život.”
I taj život ne prestaje u trenutku smrti. On se nastavlja, produbljuje, oslobađa od svih zemaljskih ograničenja.
Tvoje tijelo može umrijeti. Ali duša koja vjeruje, nikada neće nestati. U Njemu imamo sigurnost da smrt nema zadnju riječ.
Kad vjeruješ više se ne bojiš
Strah od smrti, nesigurnosti i budućnosti više nema snagu kad znaš kome pripadaš. Vjera u Isusa nije bijeg to je sidro koje te drži kad sve drugo potone.
Zato Isus kaže: “Ne boj se, samo vjeruj.”
Vjerovati znači: prihvatiti da nisi sam znati da netko ide ispred tebe razumjeti da postoji nešto veće, ljepše i vječno
Kada najbliži odlaze Gospodinova riječ je utjeha
U trenucima kad izgubimo nekoga koga volimo, srce ostaje prazno.
Pitanja, suze, tišina sve to boli. Ali u toj boli, Gospodin ostaje.
Isusova riječ: “Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će” postaje svjetlo u tami tuge.
Za nas koji ostajemo to je utjeha.
Za one koji su otišli u vjeri to je nada u vječni dom. Gospodin ne dopušta da smrt ima zadnju riječ. Oni koji su živjeli s Njim, sada žive u Njegovoj punini.

Ali i poziv živjeti za Njega dok traje vrijeme milosti
Ovo obećanje nije poziv na pasivnost – već na živu vjeru i svet život.
Isus ne kaže: “Samo vjeruj pa čini što hoćeš.”
On poziva da živimo u svjetlu, da ostavimo grijeh, da opraštamo, ljubimo, svjedočimo.
Jer tko Njemu pripada, ne boji se današnjeg dana ali pazi kako živi, jer zna da vrijeme milosti još traje, ali ne zauvijek.
I zato, ako si umoran, ranjen, izgubljen Ako si izgubio voljenu osobu Ako se bojiš budućnosti, bolesti ili smrti Sjeti se:
Ako vjeruješ u Isusa, živjet ćeš i kad ovo tijelo zašuti.
To je On rekao. A što On kaže, to vrijedi za vječnost.

