Samoća nije kazna, nego Božji poziv“
Jeste li se ikada osjećali toliko usamljeno da ste se zapitali zašto me Bog želi nasamo?
Takvi trenuci mogu biti teški i zbunjujući, ali oni imaju svoju svrhu.
C.S. Lewis je zapisao da Bog djeluje poput umjetnika koji polako oblikuje svoje remek-djelo. Ponekad je to bolno, ali uvijek vodi k ljepoti i punini. Možda upravo sada Bog na vama radi nešto veliko.
Kada se ljudi udalje…
Možda su vas napustili prijatelji ili se obitelj povukla, i osjećate prazninu. Ali ne bojte se – ta praznina nije slučajna. Ona je mjesto koje samo Bog može ispuniti.
Lewis je govorio da Bog „šapće u našim radostima, ali viče u našim bolima“ možda upravo sada želi privući vašu pažnju.
Samo On ispunjava prazninu
Ako pokušavamo popuniti svoje srce stvarima, uspjesima ili ljudima, uvijek ostaje osjećaj nedostatka. Jedino Bog može ispuniti tu glad.
Zato nas Pismo podsjeća:
„Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu i sve će vam se ostalo dodati.“ (Mt 6,33)
„Evo, stojim na vratima i kucam…“ (Otk 3,20)
Usamljenost kao prilika
Usamljenost nije kraj ona može biti početak dublje blizine s Bogom. Kada priznamo da sami ne možemo ispuniti prazninu u srcu, otvaramo prostor da nas ispuni Njegova prisutnost.
„A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome u Kristu Isusu.“ (Fil 4,19)
Bog nas po samoći želi približiti Sebi
Ponekad nas Bog stavlja u samoću kako bi nas približio sebi. Hebrejima 13,5 nas podsjeća: “Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti.” Biti sam ne znači nužno biti fizički izoliran. Čak i u gomili, čovjek se može osjećati usamljeno. Postoje trenuci kada se trebamo povući od drugih, kao što je to Isus činio, kako bismo se posvetili molitvi i produbili naš odnos s Bogom.
Bog želi da razgovaramo s Njim kao s prijateljem, bacajući sve naše brige na Njega jer On brine za nas (1. Petrova 5,7). Mir koji Bog pruža nadilazi svako razumijevanje i čuva naša srca i umove u Kristu Isusu (Filipljanima 4,7). Usredotočenost na Boga osigurava nam da nikada nismo sami.
U samoći rastemo
Samoća može dovesti do dubokog duhovnog rasta. Isus je često tražio osamu za molitvu (Luka 5,16), pokazujući važnost tihog vremena s Bogom. Ako ljudi napuštaju vaš život, to možda znači da vas Bog odvaja za svoju svrhu.
Vjerujte Bogu, ne ljudima. Izreke 3,5 savjetuju: “Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.” Prihvatite ove periode samoće kao priliku da se približite Bogu, dopuštajući Mu da ispuni prazninu u vašem srcu.
U trenucima samoće, okrenite se molitvi:
Molitva:
Daj mi snagu da vidim Tvoju ruku vodilju u mom životu, čak i u tami i nesigurnosti. Nauči me da Te tražim u molitvi te da osjećam Tvoju utješnu prisutnost. Ispuni moje srce Svojim mirom, ljubavlju i radošću. Hvala Ti što me nikada ne napuštaš i što si uvijek prisutan, čak i kada se osjećam sam. U Isusovo ime molim. Amen.”
Zapamtite, Bog koristi ovo vrijeme samoće kako bi vas približio sebi. Vjerujte u Njegovu prisutnost i dopustite Mu da ispuni vaše srce Svojom ljubavlju.
