Misao iz Evanđelja dana
Učenici nisu mogli zamisliti kako bi živjeli bez Isusa – naučili su biti s njim, slušati ga, promatrati i razmišljati o njegovim riječima.
Uplašio ih je njegov govor o promjeni. Budućnost će i mene uplašiti ako ne poslušam Isusove riječi i ne prihvatim uvjerenje o njegovoj stalnoj prisutnosti.
ČITANJA:
od dana: Pnz 10,12-22; Ps 147,12-15.19-20; Mt 17,22-27
XIX. tjedan kroz godinu Ponedjeljak, 14. 08. 2023.
IMENDANI:
Maksimilijan, Kova, Koviljka; Sveto, Svetko
Prvo čitanje:
Pnz 10, 12-22
Srce svoje obrežite. Ljubite pridošlicu jer ste i sami bili pridošlice.
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »A sada, Izraele, što od tebe traži Gospodin, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Gospodina, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i da služiš Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom; da držiš Gospodnje zapovijedi i njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro naređujem. Evo, Gospodinu, Bogu tvome, pripada nebo, i nebo nad nebesima, zemlja, i sve što je na njoj. Ali Gospodin se privrgao samo ocima vašim, zaljubio se u njih i poslije njih izabrao je vas, potomke njihove, između svih naroda, kako je i danas. Srce svoje obrežite; šiju više ne ukrućujte! Jer Gospodin, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne dâ se podmititi; daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridošlicu, daje mu hranu i odjeću. Ljubite i vi pridošlicu, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj.«
»Boj se Gospodina, Boga svojeg; njemu služi; uza nj se priljubi; njegovim imenom priseži. On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe učinio velika i čudesna djela što su ih vidjele tvoje oči. Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bješe samo sedamdeset, a sad je Gospodin, Bog tvoj, učinio te vas ima kao zvijezda na nebu.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 147, 12-15.19-20
Pripjev: Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
Evanđelje:
Mt 17, 22-27
Ubit će ga, ali on će uskrsnuti. Sinovi su oslobođeni poreza.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Kad su se jednoć učenici okupili oko Isusa u Galileji, reče im Isus: »Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.« I ožalostiše se silno.
Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: »Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?« »Plaća«, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: »Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?« Kad on odgovori: »Od tuđih!«, reče mu Isus: »Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta l naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.«
Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
Današnja Božja riječ predlaže nam da razmislimo o dvije stvari. Prvo je Isus svojim učenicima prorekao svoju smrt i uskrsnuće. Ovo spominju evanđelisti na posljednjim stranicama svojih evanđeoskih izvještaja, pokazujući da je On doista bio Sin Božji koji je postao čovjekom, poslan u svijet da ispuni plan otkupljenja čovječanstva. Čudo koje će učiniti kad je rekao Petru da izađe na more baciti konop da izvuče novčić od četiri dolara iz ribljih usta još je jednom potvrdilo Njegovo podrijetlo i identitet (Mt 17,27).
Ove stvari pokazuju da je Isus, koji je bio Sin Božji, ali kada se utjelovio prihvatio istu sudbinu s ljudima, to jest smrt. Međutim, smrt je ta koja spašava čovječanstvo. Zatim, činjenica da je Isus platio svoj dio i Petrov porez rimskoj vlasti, pokazuje da on poštuje ljudsku vlast, ispunjava svoje dužnosti kao građanin u naciji i ispunjava svoje zemaljske dužnosti, svoj položaj (Mt 17,27c). Štoviše, to također pokazuje da je Isus stvarno postao poput svih, živi blizu ljudi, a ne daleko od njih.
Isus je najavio svoju muku i skoru smrt. Svoju tajnu patnju povjerio je svojim učenicima, s jedne strane da ih objavi, a s druge da ih podijeli sa svojim najdražima. Međutim, učenici nisu razumjeli njegovu patnju, pa ju je morao strpljivije podnositi. Isto tako, moramo hrabro podnositi ravnodušnost ili nerazumijevanje naših bližnjih o našim skrivenim patnjama. Neka uvijek ima na umu da je križ put do slave, jer samo tako čovjek može optimistično nositi križ i slijediti Gospodina.
Isus je rekao: “Sin Čovječji će biti predan u ruke ljudima”. “Bog” je predan “čovjeku”, paradoksalna priča! Na Posljednjoj večeri rekao je: “Ovo je tijelo moje koje će se izdati…” Šutio je sve dok ga nisu predali “zlim vojskama” koje su slijedile Judu, okrećući sve naglavačke, gdje je autoritet Božji? ?
Postoji preklapanje između Isusovog “plaćanja poreza” i “plaćanja poreza” u današnjem evanđelju. Hramski poreznici kao da šapću Petru: “Zar tvoj učitelj ne plaća porez?” Ne znajući da li iz poštovanja ili straha od “ozloglašenosti”, odgovorio je: “Da!” Kad je stigao u Isusovu kuću, odmah ga je pozdravio i upitao ga: “Šimune, što misliš? Kome kraljevi zemaljski daju poreze? Djecu ili strance?” Petar odgovori: “Gospodine, autsajder.” Isus je odmah rekao: “Stoga su djeca oslobođena.” Shvatio je da ne mora platiti, ali “kako ne bi vrijeđao njihove oči”, pokazao mu je kako pronaći način da plati hramski porez u cijelosti. i učitelji i učenici, Isus je Sin Božji, vlasnik hrama, ne treba plaćati poreze i članove obitelji! ali u poniznosti i poslušnosti poput običnog Židova. Došao je na Zemlju utjelovljen kako bi živio punim ljudskim životom u svijetu sa svim njegovim posljedicama.“Isus Krist je izvorno bio Bog, ali nije smatrao da je imperativ održati jednakost s Bogom. Ali ispraznio se, uzeo oblik roba, rodio se u ljudskom obličju i živio kao ljudi (Filipljanima 2,6-7).
Kao kršćanima, svakodnevna molitva uz Božju Riječ pomaže nam da duboko promislimo o životu i smrti prema nauku Boga i Crkve. Stavite svoje povjerenje i povjerenje u Njegove ruke. Sve su darovi od Boga. Osluškujmo tiho unutarnji glas, pustimo Duha Svetoga da nas vodi da se osvijestimo i kontroliramo, da se ne zanesemo krivim mislima, sa svima ćemo mirnije.
Kršćanska nam vjera pomaže da se ne prepustimo lažnoj sreći ovoga života i potiče nas da hrabro podnosimo patnje kako bismo patnju sjedinili s Kristom i spoznali dobro života kroz patnju u slavu s Njim. „Ako sam u trenucima nevolja i nevolja, podsjeti me da si u Maslinskom vrtu bio toliko tužan da si želio umrijeti. Ako postoji vrijeme kada vidim tamu oko sebe, podsjeti me da si: Na križu si rekao: ‘Zašto si me ostavio.
To nije uvijek lako učiniti, ali kada molimo, razmišljamo o smrti, Bog će nas podsjetiti na krhkost i kratkoću života, suzdržat ćemo se i govoriti s više nježnosti, naučit ćemo živjeti Bogu ugodnije. Znamo da kada umremo, kada se vratimo Bogu i uskrsnemo s Njim u slavi, bit će nam lakše prihvatiti smrt.
Smrt je uvijek jednaka za sve, zato izaberimo najbolji put je živjeti u skladu s Božjom Riječi, živjeti svjesno, živjeti svjesno, živjeti voljeti svaki trenutak svom svojom snagom, svom svojom inteligencijom. . Štoviše, brinuli se ili ne, svi ćemo ostarjeti i umrijeti. Bit ćemo strpljiviji, tolerantniji, ljubazniji, nježniji, opraštajući prema sebi i prema drugima. Život je uistinu sretniji i smisleniji. Ljubav iz dobrog srca izniknut će cvijećem, a kad dođe smrt, nećemo žaliti.
A onda nas Božja Riječ danas poziva, prvo da vjerujemo u Isusa, zatim da živimo u skladu s Njegovim životom i učenjima. Isus nam pokazuje jedan način života za postizanje sreće u ovom i budućem životu, a to je ispunjavanje zemaljskih dužnosti u duhu Evanđelja. To nije život u snu i zanemarivanje posla koji je dio vlastite odgovornosti, već fokusiranje na njegovo dovršavanje na svjestan i odgovoran način. To nije živjeti u uskraćivanju ili isključivanju drugih, nego u ljubavi, pažljivoj podršci i dijeljenju s njima, osobito onima koji pate i siromašni. To je stav poštovanja prema legitimnoj vlasti i zakonima zemlje u kojoj se boravi. I, ako se Isus ponizio da drži ljudski zakon, činimo i mi, da postanemo građani Božjeg Kraljevstva,
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.