Evanđelje dana za srijeda 01.listopad : Za tobom ću kamo god ti pošao

Riječi koje danas slušamo u evanđelju  „Za tobom ću kamo god ti pošao“ – odzvanjaju kao odjek srca koje je dotaknuto Božjom ljubavlju.

To nije samo izjava, nego obećanje, odluka i put. Isus ne traži od svojih učenika lagodan život, nego spremnost da ostave sigurnosti i krenu za njim, noseći križ i darujući se drugima.

U ovoj svetoj liturgiji pozvani smo preispitati svoju vjernost Gospodinu: idemo li za njim samo dok nam je ugodno, ili smo spremni slijediti ga i onda kada nas to košta? Isus traži potpuno povjerenje i odvažnu ljubav.

Molimo danas da nam srce ostane čvrsto u odluci: gdje god On pođe, da i mi idemo s njim – u radosti i u kušnji, u svjetlu i u tami – jer samo s Njim naš život ima smisla i puninu.

Prvo čitanje: Neh 2,1-8

Ako je kralju po volji, pusti me da idem u grad svojih otaca da ga obnovim.

Čitanje Knjige Nehemijine

Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Bio sam pred njim tužan. Tada mi kralj reče: »Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!« Ja se veoma uplaših i rekoh kralju: »Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno, kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?« Kralj me upita: »Što, dakle, želiš?«
Pomolih se Bogu nebeskom i odgovorih kralju: »Ako je kralju po volji, i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim.« Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: »Koliko bi trajao tvoj put? Kada ćeš se vratiti?« Pošto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem.
Još rekoh kralju: »Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke, da me propuste do Judeje; i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve šume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvrđi Hrama, za gradski bedem i za kuću u kojoj ću se nastaniti.«
I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaše nada mnom.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 137,1-6

Pripjev: Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada.

Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.

I tada porobljivači naši
zaiskaše od nas da pjevamo,
mučitelji naši – da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«

Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo
u zemlji tuđinskoj?
Nek se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«
I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.« (Luka 9, 57-62)

Evanđelje dana – komentar

Ove riječi izražavaju veliku želju, ali i ozbiljnu odgovornost. Lako je izgovoriti: „Za tobom ću kamo god ti pošao“, ali u praksi to znači odreći se vlastitih planova, sigurnosti i udobnosti. Isus jasno pokazuje da put za njim vodi preko križa, preko odricanja i žrtve.

Mnogi ga žele slijediti dok nudi ozdravljenja, kruh ili utjehu. No kad dođe trenutak patnje i odricanja, tada se vidi tko je istinski učenik. Krist traži naše cijelo srce, ne pola. On želi da mu vjerujemo i kad ne razumijemo put, i kad je težak, jer On zna kamo vodi.

Zato današnji poziv nije samo emocionalna izjava, nego odluka: ostati uz Gospodina i u radosti i u boli, znajući da samo s njim imamo istinski život i mir.

 Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral