Sinovi Izraelovi voljeli su slušati snažno Ezekielovo propovijedanje, ali ga nikada nisu poslušali.
“Dakle, oni vam dolaze kao ljudi, sjede pred vama kao moj narod i slušaju vaše riječi, ali ih ne vrše; jer ustima pokazuju veliku ljubav, a srce im teži za vlastitim dobitkom. Uistinu, ti si za njih kao vrlo lijepa pjesma nekoga tko ima ugodan glas i može dobro svirati na instrumentu; jer slušaju tvoje riječi, ali ih ne vrše” (Ezekiel 33:31-32, NKJV).
Poslanica Hebrejima daje nam snažno upozorenje. „Stoga, kao što govori Duh Sveti: ‘Danas, ako glas njegov čujete, ne otvrdnite srca svoja kao u pobuni, u dan kušnje u pustinji’” (Hebrejima 3,7-8) . Sveto pismo jasno pokazuje da tvrdoća dolazi od slušanja, ali neposlušnosti Božjoj Riječi.
Izrael je rado slušao snažno propovijedanje proroka Izaije, ali je neprestano opravdavao svoje grijehe, nazivajući zlo dobrim, a dobro zlim. Stoga je Bog uputio Izaiju: “Idi i reci ovom narodu: ‘Slušajte, ali ne razumite; gledaj, ali ne opažaj.’ Učini srce ovoga naroda tupim, uši mu otežalim i oči im zatvori; da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju, pa se vrate i ozdrave” (Izaija 6,9-10).
Bog je znao da Izraelci nisu bili spremni odreći se svojih grijeha. Previše su voljeli svoja tjelesna zadovoljstva i bezbožne drugove. Gospodin je rekao Izaiji: “Ovi ljudi nikada neće promijeniti svoja srca i od sada im neću progovoriti ni riječi. Umjesto toga, želim da ih požurite u njihovu tvrdoću. Tako će možda neki poslušati prije nego što bude prekasno!”
Jednostavno rečeno, Bog je od svog naroda tražio potpuno predanje. Zahvaljujem Bogu za mnoštvo kršćana koji su započeli svoj hod s Isusom na pravi način, ljubeći istinu i slušajući njegovu Riječ. Kad su napustili puteve svoga tijela, zaljubili su se u Gospodina, a njegova im je Riječ postala svjetiljka vodilja.
