Isusove prispodobe mogu nam pomoći čuti i razumjeti kako stoje stvari između Boga i nas. One su grumenčići milosti koji testiraju spremnost našeg srca da se prepusti Božjoj velikodušnosti.
”Tko ima uši neka čuje”. Ovo se odnosi na mene! Kad dođem moliti imam li tlo otvorenog srca prema Isusu i njegovim učenjima? Jesam li voljan dopustiti njegovoj Riječi da prodre u zatvorena, neplodna područja mog srca?
Svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. A Krist, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu, čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene. A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: »Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana«, Gospodin govori: »Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati.« A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih. Riječ Gospodnja.
Psalam: Ps 110,1-4
Pripjev: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu!
Reče Gospodin Gospodinu mojemu: »Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane tvoje za podnožje tvojim nogama!«
»Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja!«
»Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvoga junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici.«
Zakleo se Gospodin i neće se pokajali: »Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu!«
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Poče Isus ponovno poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci: »Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razastre se i razmnoži te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko. I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!« Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: da gledaju, gledaju — i ne vide, slušaju, slušaju — i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.« I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? Sijač sije Riječ. Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.« Riječ Gospodnja.
Evanđelje dana – komentar
Mnoštvo ljudi je nagrnulo k Isusu, on je ušao u lađu i počeo naučavati u usporedbama, pričama koje u sebi skrivaju duhovnu ili moralnu pouku. Prva usporedba govori o bacaču sjemena čije je sjeme palo na put (ptice su ga pozobale), na kamenito tlo, među trnje (zrnje je izniklo, ali nije moglo izrasti) i na dobro tlo. Samo je sjeme na dobroj zemlji produktivno. Ta dobra zemlja predstavlja pravog vjernika koji s otvorenošću sluša Božju Riječ i razumije je pokoravajući se onome što čuje.
Isus kasnije objašnjava značenje prispodobe svojim učenicima (Matej 13,18-23). Usporedbu je završio riječima: “Tko ima uši, neka čuje!” Nitko ne bi smio propustiti značenje njegovih riječi.
Sijanje sjemena koje se ukorijeni i raste
Što nam prispodoba o sjemenu i korijenju govori o Božjem kraljevstvu? Sveto pismo često koristi sliku plodonosnih biljaka ili stabala kako bi prenijelo načelo duhovnog života i smrti. Isusova prispodoba o sijaču usmjerena je na slušatelje njegove riječi. Postoje različiti načini prihvaćanja Božje riječi i oni u skladu s tim donose različite vrste plodova. Postoji slušatelj s predrasudama koji ima zatvoren um. Takva osoba je nepoučljiva i slijepa za ono što ne želi čuti. Tu je i plitak slušatelj. On ili ona ne uspijeva dobro razmisliti o stvarima; nedostaje im dubina. U početku mogu odgovoriti emocionalnom reakcijom, ali ubrzo njihov um odluta na nešto drugo.
Previše zauzet i zaokupljen da bi slušao
Druga vrsta slušatelja je osoba koja ima puno interesa ili briga, ali kojoj nedostaje sposobnost da čuje ili shvati ono što je uistinu važno. Takva je osoba zauvijek previše zaposlena da bi molila ili bila zaokupljena proučavanjem Božje riječi. On ili ona mogu raditi toliko puno da su preumorni da uopće misle na bilo što drugo osim na svoj posao. Zatim postoji onaj čiji je um otvoren. Takva je osoba u svakom trenutku spremna slušati i učiti. On ili ona nikada nisu previše ponosni ili previše zaposleni da bi učili. Slušaju da bi razumjeli. Bog daje milost onima koji su gladni Njegove riječi da mogu razumjeti Njegovu volju i imati snage živjeti u skladu s njom. Jeste li gladni Božje riječi?
