Često se je naš Gospodin osvrtao na siromahe u Svetom Pismu. U kulturi komfora i modernih pogleda na život, siromah je oduvijek imućnijem čovjeku bio nažalost mrzak.
Sve to naviješta Božja Riječ: “I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja. ” (Mudre izreke 14, 20). Ipak, kršćanski Bog, Bog Novoga ali i Staroga zavjeta itekako iskazuje svoju pravednost prema onima koji su najviše u potrebi:
Još u židovskom Zakonu postojale su odredbe za pomoći siromahu:
Ponovljeni Zakon 15,7 Nađe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braće u kojem god gradu u zemlji što ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromašnome bratu,
U mudrosnim knjigama, također Bog blagoslivlja siromašne, i Bog pokazuje svoje srce i sluh za siromahe.
Mudre izreke 22,9 Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu.
Knjiga Sirahova 21,5 Molitva iz usta siromaha ide pravo u uši Božje i presuda će brzo stići.
U knjizi Izaije, Božja Riječ pred čovjeka stavlja i opomenu i pitanje čovjeku, zbog čega tlači siromašna čovjeka. Tako Bog pokazuje svoje lice, koje ne mrzi čovjeka, već samo njegov grijeh. I to je lice koje vidi čovjeka koji je potlačen:
Izaija 3,15 S kojim pravom narod moj tlačite i gazite lice siromaha?” – riječ je Jahve, Gospoda nad Vojskama.
Izaija 66,2 Ta sve je moja ruka načinila i sve je moje” – riječ je Jahvina. “Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.
U Novom zavjetu, Bog još dodatno objavljuje to lice. Tako Isus, uči učenike, da se pozovu i siromasi:
Evanđelje po Luki 14,13 Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.
Lazar, kojeg je Isus uskrsnuo, je također bio siromah:
Evanđelje po Luki 16,20 A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima
Sveto Pavao, je također obraćao pažnju da se treba uvijek sjetiti siromaha:
Poslanica Galaćanima 2,10 Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio.
Na koncu, i naš Gospodin Isus Krist je došao kao siromah na svijet, rođen u maloj štalici.
Božja Riječ na koncu upozorava:
Jakovljeva poslanica 2,
1 Braćo moja, vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! 2 Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći 3 i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: “Ti lijepo ovdje sjedni!”, a siromahu reknete: “Ti stani – ili sjedni – ondje, podno podnožja moga!”, 4 niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude? 5 Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube? 6 A vi prezreste siromaha! Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove?
Neka nam lice Onoga Koji liječi i koji vidi drugoga, koji se brine za druge, bude svima primjer u ovome životu gdje se više cijene pogrešni ideali.
