Korizma nas ne poziva samo na šutnju, post i molitvu, nego i na djelatnu ljubav.
To je vrijeme kada se kršćanin ne zatvara u sebe, nego otvara prema onima koje svijet zaboravlja – bolesnima, gladnima, usamljenima.
Jer Gospodin ne traži samo riječi, nego i srce koje vidi, čuje i djeluje.
Što si danas učinio za gladnoga, bolesnoga, siromašnoga?
To pitanje korizma stavlja pred svakoga od nas.
Isus nije rekao: “Postite i bit ćete spašeni”, nego:
“Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt 25, 40)
Korizma je poziv na konkretna djela milosrđa.
Ne moraš imati puno – dovoljan je osmijeh, posjet, topla riječ.
Možda baš tvoja prisutnost bude nečiji odgovor na molitvu.
Posjeti bolesnika – ne zato jer moraš, već jer želiš biti blizak.
Nazovi staru osobu. Ponesi kruh onome tko ga nema. Pomozi u tišini, bez da itko zna.
U tome je snaga korizme: da postaneš ruka Božje ljubavi.
Ne pitaj što drugi rade – nego što ti možeš učiniti.
Ako se pitaš kada, odgovor je: sada.
Jer milosrđe ne čeka bolje vrijeme.
Korizmena molitva:
Gospodine, uči me vidjeti one koje nitko ne vidi.
Uči me pružiti ruku tamo gdje je svijet povukao svoju.
Daj mi srce koje ne sudi, nego ljubi.
Pokaži mi gdje trebam ići, kome trebam biti brat.
Učini me oruđem Tvoje korizmene ljubavi.
Amen.
