Koliko puta pokušavamo nositi sami ono što nismo stvoreni nositi? Bog čeka da Mu povjerimo sve – i tada dolazi mir.
Koliko puta si se osjećao umorno, iscrpljeno, kao da nosiš teret pretežak za tvoja leđa? Koliko si puta pokušao riješiti stvari snagom svoje volje, uporno tražeći rješenja, odgovore, izlaze – i ništa se nije događalo?
Bog ne traži da sam riješiš sve. On želi da mu predaš ono što ti je teško. Da mu predaš strah, sumnju, brige, čak i svoje planove. Jer tek tada – kad Mu sve predaš – može On djelovati.
Ponekad mislimo da predanje znači pasivnost. Naprotiv – pravo predanje Bogu je najdublji čin povjerenja. To je trenutak kad kažeš: “Gospodine, ne razumijem, ali vjerujem. Ne vidim, ali idem za Tobom. Ne znam kako ćeš riješiti, ali znam da hoćeš.”
Kad dođeš do točke u kojoj više nemaš svoje snage – tada dolazi Njegova. I tu se događa čudo.
Bog ne želi tvoje savršenstvo. Želi tvoje povjerenje.
Zato danas, dok čitaš ove riječi, stani na trenutak i izgovori:
“Isuse, predajem Ti sve. Moj dan, moju obitelj, moju bol, moje planove. Učini ono što ja ne mogu. Budi moja snaga. Amen.”
Jer ono što Ti ne možeš – Bog može.
