U mjesecu kad je završio svoj zemaljski hod, prisjećamo se jednostavnosti, blizine i snage riječi pape Franje koje su dirnule cijeli svijet.
Smrt pape Franje ostavila je dubok trag u srcima vjernika. Bio je pastir koji je mirnošću, poniznošću i blagošću unosio Kristovu blizinu u svaki kutak svijeta.
Iako nas je fizički napustio, njegova prisutnost ostaje kroz riječi koje su mijenjale živote.
U svibnju ove godine zauvijek nas je napustio papa Franjo, 266. poglavar Katoličke Crkve. Njegov pontifikat, koji je započeo 2013. godine, bio je obilježen posebnim naglaskom na siromašne, milosrđe, dijalog i Crkvu blisku narodu.
Papa Franjo nije bio papa protokola – bio je papa susreta. Nije se bojao izaći na ulicu, zagrliti bolesne, posjetiti zatvore, razgovarati s onima na rubu društva. Njegova najpoznatija poruka bila je jednostavna, ali duboka: “Crkva mora biti poljska bolnica nakon bojišta.”
U svojim posljednjim mjesecima života, unatoč bolesti i slabosti, Franjo je neprestano govorio o miru, pomirenju i nadi. Pozivao je sve ljude da “ne zaborave pogledati u oči drugoga” i da “budu ruke Božje ljubavi u svijetu”.
Kao vjernici, doživjeli smo ga kao oca, kao onoga koji ne osuđuje, nego pokazuje put. Bio je papa koji se znao nasmijati, koji se molio tiho, koji je više slušao nego govorio – ali kad je govorio, njegovi govori odzvanjali su u dušama milijuna.
Njegova smrt ne znači kraj.
Njegov duhovni trag ostaje – u načinu kako razgovaramo s drugima, kako se odnosimo prema slabima, kako vjerujemo i praštamo. Ostavio nam je nasljedstvo jednostavne, ali snažne vjere.
Papa Franjo vratio se svom Gospodinu – u nebeski dom koji je Isus pripravio za sve koji Mu vjerno služe. Njegov odlazak s ovog svijeta nije kraj, nego povratak kući, onome koji ga je pozvao na službu Crkvi i čovjeku.
Vjerujemo da je sada u zagrljaju Oca, tamo gdje nema suza, boli ni umora – samo vječni mir. I dok mi još hodimo ovom zemljom, neka nas njegove riječi, primjer i molitve prate i jačaju.
