Isus dolazi u dom carinika i grešnika. Taj susret postaje trenutak obraćenja i novog života.
U Jerihonu, starom gradu podno Judejskih gora, živio je Zakej — carinik, bogat, ali prezren od naroda. Njegova visoka pozicija donijela mu je bogatstvo, ali i osudu ljudi.
No Zakej je imao nešto što su drugi možda izgubili — želju da vidi Isusa. Toliko je čeznuo da pogleda Gospodina, da se popeo na smokvu, ne mareći za ruganje. Isus je vidio njegovo srce i rekao: “Zakeju, siđi brzo! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući!” (Lk 19,5)
Taj ulazak Isusa u njegov dom nije bio samo gostovanje, bio je to ulazak spasenja u njegov život. Zakej javno priznaje: “Gospodine, evo polovicu svoga imanja dajem siromasima…” Njegovo srce, dotaknuto Božjom prisutnošću, mijenja se u trenutku.
Zakejeva kuća, mjesto grijeha i bogatstva, postaje mjesto milosti i novog početka. Isus i danas dolazi u naše domove, u našu svakodnevicu. Dolazi ne da nas osudi, nego da nas obnovi.
