Isus ne traži savršene riječi, nego iskreno srce koje zna slušati Boga
Molitva je srce kršćanskog života. To nije samo niz riječi koje izgovaramo, nego susret duše s Bogom trenutak kad nebo dodiruje zemlju.
Kroz molitvu se mijenjamo iznutra, učimo vjerovati, praštati i voljeti. No mnogi se vjernici često pitaju: Molim li ispravno? Zašto se moje molitve ne uslišavaju?
Isus je znao da je to pitanje u srcu svakog čovjeka.
Zato su mu se učenici jednoga dana obratili i rekli:
„Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike“ (Lk 11,1).
To je trenutak koji otkriva njihovu iskrenu želju ne da nauče formule, nego da nauče kako se približiti Ocu.
Zanimljivo je da Isus, prije nego što ih poučava molitvi „Oče naš“, najprije govori o tome kako ne treba moliti.
On zna da, da bismo istinski razgovarali s Bogom, prvo moramo odbaciti ono što molitvu čini ispraznom licemjerje, pokazivanje i pokušaje da Boga impresioniramo riječima.
Jer molitva nije predstava, nije dokaz naše pobožnosti.
Molitva je susret srca s Onim koji nas poznaje i voli.
Prije nego naučimo moliti moramo naučiti kako ne moliti
Molitva je jedan od najvećih darova koje je Bog dao čovjeku. To je razgovor između Stvoritelja i stvorenja, susret duše s Bogom. No, iako svi znamo da trebamo moliti, malo tko razumije kako moliti ispravno.
U Evanđelju po Luki čitamo kako su učenici prišli Isusu i zamolili Ga:
„Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike“ (Lk 11,1).
Zanimljivo, Isus im najprije nije pokazao kako trebaju moliti, nego kako ne trebaju moliti.
Prije nego što nas pouči o pravoj molitvi, Isus želi da se oslobodimo pogrešnih navika, licemjerja i ispraznih riječi koje često kvare odnos s Bogom.
Ne molite kao licemjeri
Isus jasno upozorava:
„Kad molite, ne budite kao licemjeri.“
Licemjerje je kad molitvu koristimo da bismo ostavili dojam na druge. Takvi ljudi, kaže Isus, vole moliti na vidljivim mjestima „u sinagogama i na uglovima ulica“ samo zato da bi ih drugi vidjeli.
Njihova molitva postaje predstava, a ne razgovor s Bogom.
No, prava molitva rađa se u tišini srca. Isus kaže:
„A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se Ocu svome koji je u skrovitosti.“ Bog ne traži javni nastup On traži srce.
Nije važno gdje moliš, već s kojim stavom pristupaš.
U tajnosti, bez publike, događa se istinski susret s Ocem koji vidi u skrovitosti i koji nagrađuje iskrenu vjeru.
Takva molitva ne traži aplauz. Ona donosi mir, snagu i blizinu Boga.
Ne molite da impresionirate Boga
Druga pogreška o kojoj Isus govori jest pokušaj da molitvom „impresioniramo“ Boga.
„Kad molite, ne nabrajajte isprazne riječi kao pogani, jer misle da će zbog mnoštva svojih riječi biti uslišani“ (Mt 6,7).
Bog ne traži duge, ukrašene i napuhane molitve. On ne mjeri broj riječi, nego dubinu srca.
U molitvi se ne radi o našoj sposobnosti da uvjerimo Boga radi se o povjerenju da On već zna što nam treba.
Isus upozorava da molitva nije natjecanje ni ritual, nego izraz odnosa.
Prava molitva nije dokaz naše pobožnosti, nego naše potrebe za Bogom.
Kao što stoji u Pismu:
„Ta zna Otac vaš što vam treba i prije nego ga zamolite“ (Mt 6,8). To otkriva bit molitve ona nije informiranje Boga o našim željama, nego otvaranje srca Onome koji već zna sve.
Snaga jednostavne molitve
U Starom zavjetu, prorok Ilija pokazuje što znači moliti s vjerom, a ne s ponavljanjem. Dok su poganski svećenici na gori Karmel ponavljali isprazne riječi, Ilijina jednostavna molitva dotaknula je nebo:
„Gospodine, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, neka se danas zna da si ti Bog u Izraelu i da si ti taj koji vraćaš srca naroda k sebi.“ To je molitva srca kratka, ali ispunjena vjerom. Takvu molitvu Bog čuje, jer ne dolazi iz taštine, nego iz pouzdanja.
Bog ne traži savršene riječi nego iskreno srce
Prije nego klekneš, sjeti se Isusovih riječi.
Ne moli da bi te ljudi vidjeli.
Ne moli da bi Boga impresionirao.
Moli jer Ga voliš. Moli jer znaš da te čuje. I znaj tvoj Otac zna tvoje potrebe prije nego što mu išta kažeš.