Smijemo li na pričest kad padnemo u manje grijehe i kako prepoznati razliku između lakog i teškog grijeha
Laki grijesi nastaju iz naših slabosti i propusta, ali ne prekidaju naš odnos s Bogom. To su trenuci kada pogriješimo iz brzine, umora ili nepažnje, ali pritom ne povrijedimo teško Božje zapovijedi niti svjesno izaberemo zlo.
Nasuprot tome, teški (smrtni) grijesi nastaju onda kada nešto učinimo svjesno, slobodno i teško protiv Božje volje, čime se udaljavamo od Boga i od sakramentalne milosti.
Što spada u lake grijehe?
Laki grijesi su svakodnevne slabosti koje svi imamo: ružne misli koje odmah odbacimo, neprimjereni izrazi izrečeni u trenutku nervoze, male svađice koje brzo izgladimo, prolazni ispadi ljutnje koji nisu prerasli u ozbiljan sukob.
U njima ima ljudske slabosti, ali ne postoji jasna odluka da učinimo nešto teško protiv Boga ili bližnjega.
Što je teški grijeh?
Teški grijeh je uvijek ozbiljno kršenje Božjeg zakona. To uključuje djela koja su po svojoj naravi teška – primjerice svetogrđe, bogopsovku, teško vrijeđanje čovjekova dostojanstva, svjesno kršenje temeljnih zapovijedi.
Postoje grijesi koji ponekad mogu biti laki, a ponekad teški, ovisno o okolnostima i namjeri.
Primjer: nedolazak na nedjeljnu misu –
ako svjesno i bez opravdanog razloga izbjegnemo misu, to je teški grijeh
ako smo bolesni, na putu, spriječeni – nije grijeh
ako se nenamjerno dogodi propust, može biti samo laki grijeh.
Kada smijemo pristupiti svetoj pričesti?
Čovjek smije pristupiti Euharistiji ako nema teškog grijeha.
Čistoća srca koju nam Bog dariva dolazi na dva načina:
laki grijesi brišu se iskrenim osobnim kajanjem i pokajničkim činom na početku mise
teški grijesi opraštaju se isključivo kroz ispovijed.
Mnogi vjernici misle da na pričest mogu ići samo nakon ispovijedi, pa se pričeste dva puta godišnje – za Božić i Uskrs. To nije crkveni nauk.
Ako nemamo teškog grijeha, dužni smo pristupiti svetoj pričesti nakon iskrenog kajanja. Pričest nas jača i čisti, učvršćuje u dobru i štiti od padova.

