Kako u blagdansko došašće pomoći onima koji su sami

Blagdani ne bole zbog svjetla i darova, nego zbog tišine koja ostaje iza zatvorenih vrata

Blagdani se često prikazuju kao vrijeme topline, okupljanja i radosti. Gradovi svijetle, domovi se ukrašavaju, a slike zajedništva ispunjavaju javni prostor.

No iza tog sjaja skriva se stvarnost o kojoj se rijetko govori. Za mnoge ljude upravo su blagdani najteži dani u godini. Kada se ugase gradska svjetla i vrata domova zatvore, tišina postaje glasnija nego ikada  i tada samoća zaboli.

Kad blagdani razotkriju ono što nedostaje

U blagdansko vrijeme sve podsjeća na zajedništvo: obiteljski stolovi, smijeh, pjesme, posjete rodbini. Za onoga tko je sam, ti prizori ne donose utjehu, nego bol.

Blagdani ne stvaraju rane  oni ih razotkrivaju. Ono što je tijekom godine potisnuto, u ove dane izlazi na površinu. Najviše bole trenuci kada postane jasno da nema kome doći, da nas nitko ne čeka, da nema poruke, poziva ni zagrljaja.

Različite priče, ista tišina

Iza blagdanske samoće stoje različite životne priče. Netko je izgubio voljenu osobu. Netko se udaljio od obitelji.

Netko nikada nije imao priliku osjetiti sigurnost doma. Svaka od tih priča nosi svoju težinu, ali dijele istu tišinu koja se najjače čuje upravo u danima kada se govori o sreći.

Samoća tada postavlja bolna pitanja i budi sumnju u vlastitu vrijednost.

Samoća nije slabost

Važno je reći jasno: samoća u blagdansko vrijeme nije znak slabosti, niti manjka vjere. Ona je duboko ljudska.

To je rana koja se otvara kada se uspomene sudare s očekivanjima. U tom sudaru nastaju tuga, praznina i osjećaj da smo zaboravljeni.

Bog koji dolazi u tišini

Bog tu bol vidi. Isus se nije rodio u buci, obilju i sigurnosti, nego u siromaštvu, tišini i odbačenosti. Upravo zato razumije one koji se osjećaju sami.

On dolazi tamo gdje drugi često ne dolaze u tihe sobe, u slomljena srca, u neizgovorene suze. Bog ne prolazi pokraj samoće ravnodušno.

Kako možemo pomoći u došašću

Blagdani nas ne bi trebali učiti savršenstvu, nego istini. A istina je da mnogi ove dane ne slave, nego preživljavaju.

Upravo njima Bog želi biti blizu  često kroz sasvim male geste: riječ, poruku, posjet, slušanje ili jednostavnu prisutnost. Ako poznaješ nekoga tko je sam, možda si upravo ti pozvan biti odgovor na njegovu tišinu.

Blagdani najviše bole kada smo sami jer tada najdublje osjećamo koliko nam je potreban drugi čovjek.

No baš tada Bog najtiše, ali najjasnije govori: „Nisi zaboravljen.“ A ponekad tu Božju poruku nosi netko sasvim blizu  možda upravo ti.