Zornice uskoro završavaju. Ulice koje su u ranim jutarnjim satima bile ispunjene tihim koracima vjernika polako se vraćaju svakodnevnoj užurbanosti.
Svjetla u kućama više se neće paliti tako rano, a budilice se možda više neće oglašavati prije zore.
Ipak, ono što smo doživjeli na zornicama ne prestaje njihovim završetkom.
Ta rana jutra, hladan zrak, tišina grada i svjetlost crkve ostavili su dubok trag u nama. Zornice nisu bile samo pobožnost ili prolazna navika.
One su bile put, susret i tiho svjedočanstvo vjere koje je dotaknulo naše dane, a često i naša srca.
Kada završavaju zornice?
Zornice tradicionalno završavaju na Badnjak, 24. prosinca, jutarnjom misom koja je ujedno i kruna cijelog adventskog hoda.
Nakon tog jutra, Crkva ulazi u slavlje Božića, a tišina i sabranost zornica ustupaju mjesto radosti Kristova rođenja.
Upravo zato je završetak zornica poseban trenutak: ne kao kraj, nego kao prijelaz.
Sve ono što smo kroz rane zore primili mir, ustrajnost i blizinu Boga pozvani smo ponijeti u božićne dane i u cijelu godinu koja dolazi.
Što su nam zornice donijele?
Zornice su nas učile ustajanju ne samo iz kreveta, nego i iz duhovne uspavanosti.
Dok je većina svijeta još spavala, mi smo birali Boga. Birali smo tišinu umjesto buke, molitvu umjesto žurbe i svjetlo umjesto tame.
U tim ranim satima mnogi su doživjeli:
mir koji se rijetko osjeti tijekom dana
zajedništvo bez velikih riječi
iskustvo da Bog dolazi tiho, ali stvarno
snagu za svakodnevne obveze
Zornice su nas podsjetile da Bog ne traži savršene okolnosti, nego otvoreno i ponizno srce.
Grad koji se budio s vjerom
Posebno snažan prizor bio je vidjeti ljude na ulicama u ranu zoru. Djecu, mlade i starije sve one koji su, bez obzira na umor i obveze, odlučili krenuti prema crkvi.
Taj prizor govorio je više od riječi: vjera još živi i nije zatvorena samo unutar zidova crkve.
Dok smo hodali prema crkvi, često u tišini, ulice su postajale putovi nade. Zornice su pretvarale obična jutra u svete trenutke.
Što zornice znače za našu vjeru?
Zornice su škola ustrajnosti. Uče nas da se vjera ne živi samo kada je lako i ugodno, nego upravo onda kada zahtijeva žrtvu.
Uče nas da Bog dolazi onima koji Ga traže često onda kada to najmanje očekujemo.
One su nas podsjetile da:
vjera traži vrijeme
Bog govori u tišini
molitva mijenja srce, a promijenjeno srce mijenja život
Kako nastaviti kada zornice završe?
Zornice završavaju, ali Advent ne bi smio biti jedino vrijeme našeg duhovnog buđenja. Pravo pitanje sada glasi: što ćemo ponijeti sa sobom dalje?
Možda više nećemo ustajati u zoru za misu, ali možemo:
zadržati jutarnju molitvu
započinjati dan kratkom zahvalom
češće sudjelovati u svetoj misi
živjeti strpljivije, mirnije i svjesnije
Duh zornica može se nastaviti u svakodnevici u načinu kako razgovaramo, kako opraštamo i kako gledamo druge ljude.
Zornice put, a ne cilj
Zornice nisu cilj same sebi. One su put koji vodi prema Božiću, ali i prema dubljoj, zrelijoj vjeri.
Ako smo kroz njih postali barem malo tiši, strpljiviji i otvoreniji Bogu, tada su ispunile svoju svrhu.
Neka završetak zornica ne bude povratak starim navikama, nego početak novog i postojanijeg hoda s Bogom.
Zornice završavaju, ali ono najvažnije tek počinje. Počinje život u kojem nosimo ono što smo primili svjetlo, mir i vjeru.
Ako to uspijemo prenijeti u svoje obitelji, posao i odnose s ljudima, tada će zornice živjeti u nama i dugo nakon što Advent prođe.
