Tijekom desetljeća službe u Rimskoj biskupiji, Gabriele Amorth susretao se s onim što suvremeni svijet sve češće odbacuje ili ismijava stvarnošću zla.
Njegova iskustva nisu bila plod mašte ni senzacionalizma, nego plod ispovijedi, susreta s patnjom i dugogodišnjeg pastoralnog rada.
Amorth nikada nije širio strah. Naprotiv, uvijek je upozoravao da je najveća opasnost upravo ravnodušnost. Kako je često govorio: „Najveća pobjeda đavla jest uvjeriti svijet da ne postoji.“
Njegove riječi nisu bile prijetnja, nego poziv na buđenje savjesti i povratak duhovnoj ozbiljnosti.
Zlo koje djeluje u tišini
Zlo, upozoravao je Amorth, rijetko dolazi bučno i spektakularno. Njegova najveća snaga leži u prikrivenosti. Kada ljudi prestanu vjerovati da postoji, prestaju se i braniti.
Ne mora svaka patnja značiti opsjednuće, ali postoje suptilni duhovni utjecaji: zbunjenost, beznađe, unutarnja tjeskoba, gubitak smisla i postepeno otuđenje od Boga. Upravo su ti tihi oblici djelovanja najopasniji jer ostaju neprepoznati.
Posebno je naglašavao da udaljavanje od molitve i sakramenata čini dušu ranjivom. Kada se izgubi navika ispovijedi i euharistije, čovjek ostaje bez svoje najjače zaštite, a savjest se s vremenom umara i otupljuje.
Grijeh i okultizam vrata koja se teško zatvaraju
Amorth je jasno upozoravao da zlo ne porobljava odjednom. Ono djeluje postupno, kroz ponavljane grijehe koji slabe volju i zamagljuju razlikovanje dobra i zla.
Posebno je bio odlučan u upozorenjima protiv okultizma. Horoskopi, vračanje, spiritizam, magija i slične prakse nikada nisu bezazlene. One, kako je govorio, otvaraju vrata koja se kasnije teško zatvaraju, jer čovjek svjesno ulazi na područje koje ne pripada Bogu.
Nasuprot tome, ispovijed je nazivao jednim od najmoćnijih duhovnih oružja. Duša pomirena s Bogom postaje prostor u kojem zlo nema uporište, jer milost jača volju i vraća jasnoću savjesti.
Marijin zagovor i poziv na budnost
U borbi protiv zla, Amorth je uvijek isticao ulogu Blažene Djevice Marije. Ne snagom nasilja, nego poniznošću, poslušnošću i čistom vjerom, Marija satire ono što se uzdiže protiv Boga. Nazivao ju je najvećim neprijateljem zla.
Ipak, njegova završna poruka bila je uvijek ista: ne usredotočuj se na tamu, nego na Krista. Ondje gdje su molitva, sakramenti i život u Božjoj milosti, nema mjesta strahu. Ovo nije poruka panike, nego poziv na duhovnu budnost, na odgovornost prema vlastitoj duši i na život u svjetlu.
