Što je svetogrdna pričest i kako je moguće da je vjernik čini, a da toga uopće nije svjestan? Ovo pitanje sve češće muči savjest mnogih ljudi. Dosta vjernika, nažalost, pristupa svetoj pričesti bez prethodne ispovijedi teškog grijeha, ponekad iz stida, ponekad iz navike, a ponekad i zbog oslabljenog razumijevanja što Euharistija uistinu jest.
Jedan vjernik iskreno priznaje kako se godinama pričešćivao bez ispovijedi, isprva iz srama, a kasnije iz navike. Tek nakon obraćenja postao je svjestan težine onoga što je činio.
Sada ga muči strah, osobito zbog zdravstvenih poteškoća koje su se pojavile, i pita se imaju li one veze s nedostojnim pričešćivanjem te ima li za njega nade.
Što je svetogrdna pričest i zašto je teški grijeh
Crkva jasno uči da je svetogrdna pričest svjesno primanje Tijela i Krvi Kristove u stanju teškog grijeha. To nije puka formalnost, nego ozbiljan duhovni prijestup jer se Euharistiji pristupa bez vjere, pokajanja i pomirenja s Bogom.
Sveti Pavao na to upozorava vrlo ozbiljno:
„Tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje“ (1 Kor 11,27).
Takav čin ne samo da ne donosi milost, nego može dodatno opteretiti savjest i udaljiti čovjeka od Boga.
Kako đavao koristi stid i sprječava ispovijed
U mnogim slučajevima korijen problema nije zla namjera, nego stid. No upravo tu, kako upozorava i sveti Ignacije Lojolski, đavao vješto djeluje: prije grijeha uklanja svaki stid, a nakon grijeha ga vraća s još većom snagom.
Cilj je uvijek isti – spriječiti ispovijed i pomirenje s Bogom. Kršćanin je pozvan činiti upravo suprotno: kloniti se grijeha iz zdravog strahopoštovanja, a ako padne, bez odgađanja se ponizno obratiti Bogu u sakramentu ispovijedi. Isusove riječi „Pokažite se svećenicima“ (Lk 17,14) ostaju trajni poziv na ozdravljenje.
Vjera u kušnji i primjer svetaca
Sumnje u vjeri nisu rijetkost. I veliki sveci prolazili su kroz teške kušnje. Tako je sveti Vinko Paulski godinama trpio snažne napasti protiv vjere. U trenucima najveće kušnje, stavljajući Vjerovanje na svoje srce, svjesno je prianjao uz istinu koju Crkva naviješta.
Bog ponekad daje znakove koji potvrđuju vjeru, ali češće traži pouzdanje. Graditi vjeru isključivo na osjećajima ili ljudskom razumijevanju znači graditi kuću na pijesku (usp. Mt 7,27). U trenucima kušnje pozvani smo osloniti se na Boga koji ne vara i koji ostaje vjeran.
Posljedice grijeha, ali i nada u Božje milosrđe
Grijeh ima posljedice, no važno je razumjeti da valjana ispovijed u potpunosti briše krivnju. Ponekad, doduše, ostaje vremenita kazna, ali i ona je prožeta Božjim milosrđem. „Ne postupa s nama po grijesima našim“ (Ps 103,10).
Katekizam Katoličke Crkve uči da se strpljivim podnošenjem patnji, djelima ljubavi, molitvom i pokorom kršćanin postupno oslobađa ostataka grijeha i oblači „novog čovjeka“ (KKC 1473). Crkva, po daru oprosta i zajedništvu svetih, pomaže vjerniku da se što potpunije vrati Bogu.
Što konkretno učiniti nakon svetogrdne pričesti
Onome tko se iskreno pokajao i vratio ispovijedi, Crkva savjetuje:
– ustrajnu osobnu i zajedničku molitvu
– duhovno vodstvo
– djela milosrđa i ljubavi
– po potrebi i sakrament bolesničkog pomazanja
Nema razloga za očaj. Bog je pravedan, ali iznad svega milosrdan. Ne dopušta kušnju koju ne bismo, uz Njegovu milost, mogli nositi i koja nam na kraju ne bi bila na dobro.
Svetogrdna pričest jest ozbiljna stvar, ali nije kraj puta. Put povratka uvijek je otvoren onome tko se ponizno pokaje i s pouzdanjem vrati Ocu. Hrabro naprijed, s vjerom u Krista koji liječi, oprašta i podiže.
Ovaj članak temelji se na javnim duhovnim razmišljanjima don Damir Stojić, prilagođeno i urednički obrađeno za potrebe portala.Rastimo u vjeri.
