Ispovijed je za mnoge vjernike redovita praksa, ali rijetko se postavlja pitanje koliko joj pristupamo ispravno. Mnogi dolaze iz navike, neki iz straha, a neki bez prave svijesti o tome što zapravo čine.
Upravo na to upozorava vlč. Zlatko Sudac, čije su riječi i razmišljanja prenesena i na portaluvjera.hr, gdje se jasno naglašava da problem nije u grijesima, nego u površnom pristupu ispovijedi.
Umjesto susreta s milosrđem, ispovijed često postaje samo izgovaranje riječi bez promjene srca. Zato vlč. Sudac naglašava da je potrebno više od samog dolaska potrebna je iskrenost, poniznost i odluka da se život mijenja. Bez toga, čovjek može godinama dolaziti na ispovijed, a da nikada ne doživi pravi mir.
Vlč. Zlatko Sudac ističe da se velik broj vjernika ispovijeda površno ili prešućuju grijehe zbog srama ili tvrde da ih nemaju, a ipak dolaze na ispovijed.
Takav pristup, upozorava, ne donosi unutarnji mir jer nedostaje iskrenost. “Milost je znati se ispovjediti, a za tu milost treba moliti”, naglašava. Ispovijed nije forma koju treba odraditi, nego susret s Bogom koji vidi srce i traži istinu.
Najveća pogreška: pogrešno shvaćeno kajanje
Sudac posebno upozorava na opasnost pretjeranog osjećaja krivnje i straha. Kada čovjek padne u samoprijezir ili misli da nije vrijedan oproštenja, tada upada u zamku koja ga udaljava od Boga. “Bog je spremniji oprostiti nego što smo mi spremni prihvatiti oprost”, ističe. Problem nije u težini grijeha, nego u tome što čovjek ne vjeruje u Božje milosrđe.
On također naglašava da ispovijed ne smije postati izgovor za stalno ponavljanje istih grijeha bez želje za promjenom. Ako se ništa ne mijenja, znači da ispovijed nije bila iskrena. S druge strane, podsjeća da nema grijeha koji Bog ne može oprostiti, ali traži iskreno kajanje i odluku da se krene drugačije.
Vlč. Zlatko Sudac zaključuje kako je ključno oprostiti i sebi nakon ispovijedi. Vraćanje na stare grijehe i stalno preispitivanje samo donosi nemir. “Bog je oprostio i ti moraš prihvatiti taj oprost”, poručuje.
Vlč. Zlatko Sudac na kraju jasno poručuje da se čovjek ne smije zavaravati. Grijeh je dio ljudske slabosti i borbe, ali ne smije postati nešto na što se naviknemo bez želje za promjenom.
“Nije problem što padneš, nego ako iz toga ništa ne naučiš”, naglašava. Upozorava da ispovijed ne može biti izgovor za isti način života, jer ako se čovjek godinama vraća istim grijesima bez ikakve odluke da ih ostavi, tada nešto ozbiljno ne štima u njegovom odnosu s Bogom.
Posebno ističe i jednu čestu pogrešku vraćanje na već ispovjeđene grijehe. Ako je čovjek iskreno priznao svoj grijeh i pokajao se, Bog je već oprostio. Problem nastaje kada si sami ne možemo oprostiti i stalno se vraćamo u prošlost, ponovno proživljavajući ono što je već predano Bogu. To ne donosi mir, nego opterećenje i nemir u duši.
Zato vlč. Sudac naglašava da je važno nakon ispovijedi živjeti u slobodi i miru. Oprost nije samo Božji dar, nego i poziv da ga prihvatimo i prema drugima i prema sebi. Tek tada ispovijed donosi ono što treba donijeti: novi početak, unutarnji mir i stvarnu promjenu života.
2 komentara
Bog Vas blagoslovio🙏
Bog Vas blagoslovio🙏