Roditelji danas sve češće postavljaju isto pitanje koliko videoigre utječu na djecu U rubrici “Pitajte svećenika” Radiopostaje Mir Međugorje i mogu li ostaviti posljedice, ne samo na ponašanje nego i na duhovni život?
U svijetu u kojem su djeca svakodnevno okružena ekranima, zabavom i virtualnim sadržajem, nije uvijek lako razlučiti što je bezopasno, a što može imati dublji utjecaj.
Upravo s tim pitanjem javila se jedna zabrinuta majka u emisiju ‘Pitajte svećenika’ Radiopostaje Mir Međugorje. Zanimalo ju je mogu li videoigre, poput Pokemona, ili predmeti povezani s tim sadržajem imati negativan utjecaj na dijete, pa čak i udaljiti ga od vjere.
Videoigre i vjera: pitanje koje sve više brine roditelje
Za rubriku ‘Pitajte svećenika’ Radiopostaje Mir Međugorje javila nam se jedna zabrinuta majka koja je htjela čuti mišljenje o utjecaju suvremene zabave na djecu, konkretno videoigara i sadržaja poput Pokemona pa je pitala: ”Je li u redu da dijete igra takve igre ili nosi majice i ima igračke s tim likovima?
Može li takav sadržaj imati negativan duhovni utjecaj na dijete, primjerice udaljavati ga od vjere, ili čak kako neki tvrde otvoriti prostor za djelovanje zlih sila?”
Odgovorio je fra Josip Stanić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, koji je na službi župnog vikara u Međugorju.
Na početku je kazao kako, da bi odgovorio na ovo pitanje, treba pogledati sadržaj svake pojedine igre te preispitati o kakvom se sadržaju radi. Ako je on neutralan, odnosno nema stvari koje očito vode prema zlu, onda oko toga ne bi trebalo stvarati problem.
”Kad govorimo konkretno o Pokemonima, tu se pojavilo dosta kontroverzi i čak ekstremnih stavova, koji su govorili o zlodušnim utjecajima, a s druge strane postoje i odobravanja ili isticanja dobrih karakteristika te igre. Opet se radi o tome da trebamo razlučivati, ne trebamo tražiti zlo tamo gdje ga nema, nego promotriti ono što je očito.
Ako neka igra ne koristi nasilje kao cilj za ostvarenje uspjeha u igri, ako tu nema sadržaja moralno problematičnih, poput krivog poimanja seksualnosti ili na neki drugi način očitovanja nečega što je očito pogrešno, onda ne trebamo odbacivati nešto kao takvo.
Međutim, tu ne staje priča s mogućim negativnim utjecajima jer znamo da zlo djeluje tako da uvijek pokušava izvrnuti pravu bit neke stvari”, kazao je fra Josip.
Govoreći o drugom dijelu pitanja, u kojem se majka raspitivala o mogućem duhovnom utjecaju, pojasnio je kako postoje stvari koje su moralno neutralne ili čak dobre, ali iz njih čovjek može razviti ovisnost.
Zato naglašava kako je važan način na koji pristupamo takvim sadržajima, odnosno umjerenost. ”Imamo primjer i suvremenoga sveca Carla Acutisa, koji je također igrao videoigre, ali je sam sebe ograničavao na sat vremena tjedno.
Time je pokazao da je slobodan od toga, da je to zabava i da može biti nešto korisno ako čovjek na ispravan način pristupi. Ako dopustimo da nas nešto zarobi, onda i neka pobožna igrica može na kraju biti na našu štetu, a ne na izgradnju”, zaključio je fra Josip Stanić.
