Tijelovo je jedan od najvećih i najljepših blagdana Katoličke Crkve. Punim nazivom Presveto Tijelo i Krv Kristova, ova svetkovina podsjeća nas na središnje otajstvo naše vjere da je Isus Krist stvarno prisutan u Euharistiji.
Dok mnogi u procesijama prate Presveto ulicama svojih gradova i sela, Crkva nas poziva da obnovimo vjeru u Krista koji ostaje među nama kao kruh života i hrana za dušu.
Euharistija dar neizmjerne ljubavi
Na Posljednjoj večeri Isus je uzeo kruh i vino te izgovorio riječi koje su promijenile povijest: „Ovo je tijelo moje“ i „Ovo je krv moja“. Time je ustanovio Euharistiju, sakrament u kojem ostaje prisutan sve do svršetka svijeta.
Tijelovo nas podsjeća da Bog nije dalek ni nedostižan. On je postao čovjekom, živio među ljudima i ostavio nam najveći dar samoga sebe. Svaka sveta misa zato je susret s živim Kristom koji hrani, jača i vodi svoj narod.
Korijeni ove svetkovine sežu u 13. stoljeće. Nakon viđenja svete Julijane iz Liègea, u Crkvi je sazrela želja da se posebno slavi otajstvo Euharistije.
Papa Urban IV. 1264. godine proširio je blagdan na cijelu Crkvu, a sveti Toma Akvinski sastavio je prekrasne liturgijske tekstove koji se i danas koriste.
Od tada se Tijelovo slavi kao poseban dan zahvale za Kristovu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Poziv na klanjanje i susret s Isusom
Mnogi sveci naglašavali su važnost klanjanja pred Presvetim. Sveti Alfonz Liguori govorio je da nekoliko minuta provedenih pred Isusom u Euharistiji može donijeti više milosti nego mnoga druga djela tijekom dana.
Kada kleknemo pred svetohraništem, ne klanjamo se simbolu, nego Kristu koji nas ljubi, sluša i poziva da mu otvorimo svoje srce. Zato je Tijelovo prilika da zastanemo, utišamo se i obnovimo svoj odnos s Gospodinom.
Tijelovo nije samo uspomena na događaj iz prošlosti. To je blagdan koji nas podsjeća da je Isus i danas živ među nama. U Euharistiji nam daruje svoju ljubav, snagu i mir. Dok pratimo procesiju ili sudjelujemo na svetoj misi, zapitajmo se: prepoznajemo li u hostiji živoga Krista koji nas poziva da ga slijedimo i budemo njegovi svjedoci u svijetu?
Klanjanje pred Presvetim jedna je od najljepših pobožnosti koje Crkva preporučuje vjernicima, osobito u vrijeme svetkovine Tijelova kada se na poseban način promišlja o otajstvu Euharistije.
Sličnu poruku ostavila je i sv. Terezija Avilska. Ona je isticala da je Isus u Euharistiji uvijek dostupan svakome tko mu dolazi s vjerom. Pred Presvetim nije potrebno mnogo riječi dovoljno je otvoriti srce i provesti nekoliko trenutaka s Gospodinom.
Govorio je kako mnogi vjernici s velikom pobožnošću hodočaste na sveta mjesta u Jeruzalemu, no podsjećao je da je Isus stvarno prisutan u Euharistiji na oltarima diljem svijeta.
Upravo zato Tijelovo nije samo blagdan procesija i svečanosti, nego i poziv da se približimo Kristu koji ostaje među nama u Presvetom Sakramentu.
Zato je klanjanje pred Presvetim dragocjen dio katoličke pobožnosti i snažan put prema dubljem susretu s Kristom.
„Ja sam kruh života; tko dolazi k meni, neće ogladnjeti.“ (Iv 6,35)
