Vjeruj Ocu poput Isusa, čak i kad je teško, čak i kad je pred tobom križ i teško razdoblje. Vjeruj da On zna što čini, da te po križu vodi k uskrsnuću.
Izbori se u molitvi sa svakim svojim strahom, poput Isusa, i reci onaj pobjedonosni: “Budi volja tvoja!” Tada će te obuzeti mir bez kraja jer si se predao Očevoj volji. Zamijeti kako je Isus postao smiren baš kada je izustio srcem te riječi predanja. Svi oko Njega bili su nemirni, ali On je ostao miran. Njegova mirnoća čak je predstavljala muku Njegovim mučiteljima.
Svi oni viču, lupaju, bjesne. A On šuti, i vrši volju Očevu, siguran da će mu Otac pomoći i da Njegova patnja ima smisla jer će spasiti mnoge duše. Takav mir i sigurnost možemo imati i ti i ja, kad se odvažimo poput Isusa predati i vršiti Očevu volju, uvijek i u svemu. Da, naš nemir, često je zapravo samo uzrok toga što se još nismo srcem podložili Božjoj volji.
On je na križu u miru, a oni pod križem u nemiru.
On se ne osvećuje, a oni u strahu traže koplja.
On na križu šuti, a oni pod križem viču.
On na križu ljubi, a oni pod križem mrze.
On na križu blagoslivlja, a oni pod križem proklinju.
On na križu oprašta, a oni pod križem robuju mržnji.
On na križu vjeruje, a oni pod križem ne vjeruju.
I tu je razlika. Tu se vidi snaga predanja,
predanja koje donosi mir, predanja koje je od srca.
Ako sve stavimo u Božje ruke, nemiru, strahu, osveti, vikanju – nema mjesta.
Plod predanja je mir. Ali samo ako je to predanje iskreno, od srca.
Izvor: bogjetu.com
