Brak u kršćanskoj vjeri nije samo ljudski dogovor ili društvena ustanova. Prema Svetom pismu, on je Božji dar i poziv muškarcu i ženi da zajedno rastu u ljubavi, vjernosti i svetosti.
Zato se u Poslanici Efežanima nalazi jedan od najvažnijih odlomaka koji govori o bračnom životu i međusobnom odnosu supružnika.
Iako su se pojedini redci kroz povijest različito tumačili, Katolička Crkva naglašava da se cijeli tekst mora čitati kao cjelina. Njegova središnja poruka nije nadmoć jednoga nad drugim, nego uzajamna ljubav, poštovanje i potpuno darivanje po uzoru na Isusa Krista.
“Pokoravajte se jedni drugima u strahu Kristovu”
Ovim riječima započinje odlomak (Ef 5,21). Sveti Pavao najprije poziva sve kršćane na međusobno poštovanje i služenje. To znači da se bračni život ne temelji na sebičnosti, nego na spremnosti da supružnici jedno drugome žele dobro.
U kršćanskom braku nema mjesta oholosti, ponižavanju ili iskorištavanju. Ljubav raste ondje gdje postoji poniznost, razumijevanje i spremnost na praštanje.
“Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu”
Ovaj redak jedan je od najvažnijih u cijelom odlomku (Ef 5,25). Sveti Pavao postavlja Isusa Krista kao uzor svakom mužu.
Krist je svoju ljubav prema Crkvi pokazao potpunim darivanjem sve do smrti na križu. Zato je muž pozvan voljeti svoju suprugu nesebično, štititi je, poštovati i biti spreman žrtvovati se za njezino dobro.
Takva ljubav nije prolazni osjećaj, nego svakodnevna odluka da se drugoga stavlja ispred vlastite sebičnosti.
“Njih će dvoje biti jedno tijelo”
Na kraju odlomka sveti Pavao citira riječi iz Knjige Postanka: “Zato će čovjek ostaviti oca i majku te prionuti uza svoju ženu, i njih će dvoje biti jedno tijelo.” (Ef 5,31)
Ove riječi pokazuju da je brak duboko zajedništvo muškarca i žene. Oni ostaju dvije osobe, ali pred Bogom tvore jedno zajedništvo života, ljubavi i odgovornosti.
Katolička Crkva zato brak smatra sakramentom u kojem supružnici jedno drugome postaju znak Kristove ljubavi.
Što ovaj odlomak poručuje današnjim obiteljima?
U vremenu kada su brakovi često izloženi brojnim izazovima, riječi svetoga Pavla podsjećaju da se pravi odnos ne gradi na moći, nego na ljubavi.
Kršćanski brak poziva na vjernost, otvorenost životu, međusobno poštovanje i spremnost da se zajedno prolazi kroz radosti i kušnje.
Kada supružnici Krista stave u središte svoga života, lakše pronalaze snagu za oprost, dijalog i očuvanje zajedništva.
Poslanica Efežanima ne govori o nadmoći jednoga supružnika nad drugim, nego o ljubavi koja se daruje, poštuje i služi. Sveti Pavao pokazuje da je Krist najveći uzor svakom bračnom paru.
Brak je poziv na zajednički hod prema svetosti. Kada muž i žena svakodnevno nastoje živjeti Evanđelje, njihov dom može postati mjesto mira, povjerenja i Božje prisutnosti.
“Zato će čovjek ostaviti oca i majku te prionuti uza svoju ženu, i njih će dvoje biti jedno tijelo.” (Ef 5,31)
Ove riječi podsjećaju da je brak više od zajedničkog života on je savez ljubavi i vjernosti koji Bog blagoslivlja. Krist nas svojim primjerom uči da se prava ljubav očituje u darivanju, poštovanju i spremnosti služiti drugome.
Upravo zato kršćanski brak ostaje poziv da supružnici zajedno rastu u vjeri i svakoga dana svjedoče Božju ljubav.
