Obitelj zauzima posebno mjesto u Božjem naumu za čovjeka. U njoj učimo prve životne vrijednosti, prve riječi molitve i prve korake u vjeri. Upravo u obiteljskom domu dijete otkriva što znači ljubiti, opraštati, pomagati i živjeti za druge.
Zato Crkva s razlogom naziva obitelj „prvom crkvom“, jer se u njoj svakodnevno gradi odnos s Bogom i oblikuju temelji života koji ostaju za cijelu vječnost.
Na IX. Obiteljskom danu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vojni ordinarij mons. Miro Relota podsjetio je na riječi svetoga Ivana Pavla II.: „Obitelji, postani ono što jesi!“ Taj poziv i danas snažno odjekuje među kršćanskim obiteljima koje su pozvane živjeti vjeru, ljubav i međusobno zajedništvo.
Obitelj nije samo zajednica ljudi koji žive pod istim krovom. Ona je dar Božje ljubavi i prostor u kojem čovjek od najranije dobi otkriva smisao života. Bog je stvorio čovjeka za zajedništvo, a upravo se u obitelji to zajedništvo najjasnije očituje kroz ljubav, požrtvovnost i međusobnu brigu.
Djeca prve pouke o vjeri ne primaju iz knjiga, nego promatrajući svoje roditelje. Kada vide oca i majku kako mole, uče vjerovati. Kada svjedoče opraštanju, uče milosrđe. Kada promatraju vjernost i međusobno poštovanje, otkrivaju što znači prava ljubav.
Zbog toga je svaka kršćanska obitelj pozvana biti poput Nazareta dom u kojem Bog ima središnje mjesto. Nije potrebno da obitelj bude savršena, nego da u svim životnim okolnostima ostane otvorena Božjoj milosti i svakodnevno traži njegovu pomoć.
Posebno mjesto u obitelji imaju djedovi i bake. Oni svojim iskustvom, molitvom i životnim svjedočanstvom prenose vjeru novim naraštajima. Njihova mudrost često postaje oslonac cijeloj obitelji, a njihove molitve ostaju neprocjenjiv dar.
Obitelj koja čuva vjeru gradi sigurnu budućnost
Kroz povijest su mnoge hrvatske i bosanskohercegovačke obitelji prolazile kroz teška vremena. Ratovi, siromaštvo, iseljavanje i brojne životne kušnje ostavili su trag na mnogim domovima. I danas mnoge obitelji osjećaju bol razdvojenosti jer djeca i unuci odlaze u druge zemlje tražeći sigurniju budućnost.
Unatoč svemu, ostaje istina da narod koji čuva svoje korijene, vjeru i obitelj ima budućnost. Snaga jedne zajednice ne mjeri se samo gospodarskim uspjehom, nego i sposobnošću da sačuva ljubav među naraštajima te prenese vjeru na svoju djecu.
Vrijedi se zato zapitati: nalazimo li vrijeme za zajedničku molitvu? Razgovaramo li jedni s drugima? Znamo li zahvaliti i oprostiti? Upravo takvi jednostavni trenuci grade snažne obitelji.
Sveta Obitelj iz Nazareta nije živjela bez teškoća. Marija i Josip susretali su nesigurnost, siromaštvo i brojne izazove, ali su ostali vjerni Bogu. Zato njihov primjer i danas pokazuje da svetost ne proizlazi iz života bez problema, nego iz vjernosti Bogu u svim životnim okolnostima.
Neka naši domovi ponovno postanu mjesta u kojima se zajedno moli, razgovara i oprašta. Neka se u njima češće čuje molitva „Oče naš“, zahvalnost za primljena dobra i riječi koje donose mir. Kada Bog zauzme središnje mjesto u obitelji, tada i najveće životne kušnje postaju lakše nosive.
Obitelj ostaje temelj društva i Crkve. U njoj se rađa vjera, oblikuje karakter i uči ljubiti Boga i bližnjega. Iako nijedna obitelj nije bez poteškoća, svaka može postati mjesto Božje prisutnosti ako se svakodnevno vraća molitvi, praštanju i međusobnom poštovanju.
Neka riječi svetoga Ivana Pavla II. budu poticaj svim obiteljima: „Obitelji, postani ono što jesi!“ Neka naši domovi budu ispunjeni vjerom, nadom i ljubavlju kako bi iz njih rasli novi naraštaji koji će hrabro svjedočiti Krista.
