Postoje trenuci kada nam Bog uzima stvari. Postoje drugi trenuci kada molimo za stvari koje mislimo da su nam potrebne, a Bog nam ih ne daje.
Čak i tako “…Gospodin zna put pravednika” (Psalam 1:6, NKJV). Jednog će se dana Božje djelovanje pokazati za našu dobrobit i za njegovo kraljevstvo.
Najistinskije zadovoljstvo u životu dolazi od toga da smo u savršenoj volji Božjoj, radeći njegov posao, živeći prema njegovom izboru. No, većina nas je uvjerena da samo mi znamo što nam je potrebno da bismo bili ispunjeni i sretni. U većini slučajeva, ono što vjerujemo da je najbolje za nas zapravo bi nas uništilo! Nikada u povijesti čovječanstva Bog nije uzeo ništa od svoje djece, a da nije donio nešto bolje, ljepše i ispunjenije.
Božjeg najboljeg se ne treba bojati. On ne samo da zna što je najbolje za vas, on želi da imate najbolje od njega. Kad bismo u to doista vjerovali, to bi u nama proizvelo takav odmor, mir i radost. Ne bismo tugovali zbog otpuštanja stvari; znali bismo da smo oslobođeni svih okova. Rekli bismo: “Gospode, ako mi ovo uzimaš, to mora značiti da imaš nešto puno bolje za mene. Pa uzmi. Možeš imati to!”
Ljubljeni, trebamo počivati u ruci našeg oca punoj ljubavi. Moramo doći do točke povjerenja kada kažemo: “Imam oca punog ljubavi koji mi želi sve najbolje. On sve zna!” Kako je Job konačno došao do mjesta počinka? Uvjeravao se da Bog zna što radi i da je sve pod kontrolom. Job reče: “Ali on zna put kojim idem; kad me iskuša, izići ću kao zlato” (Job 23,10).
Mnogi kršćani vide Boga na djelu u svojim životima, ali se još uvijek pitaju: “Što ako uprskam? Što ako učinim nešto loše, a Bog se naljuti ili bude nestrpljiv sa mnom? Hoće li mi sva njegova obećanja propasti? Hoću li se morati zadovoljiti nečim manjim od njegovog najboljeg?” Ne nikada! Ako je vaše srce pravo pred Bogom, ako mu se neprestano vraćate i tražite ga svim srcem, ništa neće promijeniti njegove planove za vas.
